Legendarni Ferzzo- intervju

Pročitajte kako se naša Hana snašla u razgovoru s legendarnim Ferzzom!

Povodom koncerta ”Crnog perja” koji će se održati u nedjelju 9. lipnja u sklopu Križevačkog velikog spravišča u 22 sata na glavnoj pozornici Strossmayerovog trga, donosimo vam intervju s legendarnim Ferzzom.

Neno ili Ferzzo, kako vam je draže?

Već sam navikao da me zovu Ferzzo, rijetko kad i čujem Neno ali po volji.

Recite nam za početak nešto o sebi.

Ja sam stari Križevčan, ja vjerujem da me dosta ljudi ovdje i zna. Davno sam počeo svirati gitaru, još s 9 godina ako se ne varam. Ja sam od one stare generacije koja je odrasla na gramofonskim pločama. Počeo sam već s 14 godina svirati s bendovima. A mislim da me ljudi najviše znaju po mojoj fazi s grupom ”Crno perje” koja se ponovno lagano vraća. Imali smo jednu dugu pauzu, sad se opet vraćamo polako na pozornice koliko nam obaveze dopuštaju ali uglavnom eto opet smo na životu.

Od kud vaš nadimak Ferzzo, kako ste ga dobili?

To je jedna specifična situacija, naime električna gitara ima dvije vrste zvuka. Jedan onako čist, kristalni zvuk kakav ima recimo Mark Knopfler i prljavi zvuk, distorzirani koji još glazbenici zovu ferzza u žargonu. A pošto sam ja uglavnom volio puno svirati s distorzijom pa su mi dali nadimak Ferzzo.

Imate li glazbene idole?

Imam, u različitim fazama bili su različiti idoli. To ne znači da oni koji su bili ranije izblijedili, volim ih i dan danas. Mogu reći da me kao klinca prvo privukla glazba grupe ”Deep purple”, to je bilo otkriće za mene. Do tad sam slušao, imali smo tu domaćih bendova ”Parni valjak”, ”prljavci”, ”Bijelo dugme”. Prvi pravi šok kako bi se reklo, klik da bi ja stvarno volio svirati gitaru je bilo kad sam nabavio prvu kompilaciju od grupe ”Deep purple”. Gitarista tog benda zvao se Ritchie Blackmore. Pa kasnije bili su to uglavnom hard rock izvođači Eddie Van Halen, ”Iron Maiden”, ”Judas Priest”, ”Mark Knopfler” sa svojim legendarnim ”Dire straitsima”. Obožavao sam ”Pink Floyd” u fazi svog nekakvog oblikovanja. Zatim su tu kasnije došli gitaristi Yngwie Malmsteen, Joe Satriani i ta generacija. Može se reći da su oni nekako najviše na mene utjecali.

Jeste li samouki ili ste išli u glazbenu školu?

Ja sam išao pet i pol godina u osnovnu muzičku školu. Nisam baš bio dobar đak, nisam bio discipliniran ali moram priznati da mi je teoretska naobrazba solfeggio i klasične kompozicije puno pomogle. Iako sam klasiku obožavao slušati, baš sam fan klasike ali škola mi jednostavno nije išla. Uzeo sam gramofonske ploče i sve koje sam posudio ili kupio morao sam naučiti svirati. Tako je to bilo u moje vrijeme, eto.

Na kojim projektima radite i kako napreduje vaša suradnja sa Geom?

Pokušavamo nešto snimiti s Dinom u ovoj novoj verziji ”Crnog perja” što je došta teško s obzirom da je Dino već jako angažiran, već i u Americi dosta i tako da je dosta rijetko on tu. A sa Geom situacija napreduje jako dobro. To je jedan pop album u pripremi koji nadam se da će krajem godine izaći. Već je izašlo puno singlova koji su jako dobro prošli na radio stanicama. Zadnja pjesma ”Samo poželi” bila i još je uvijek u top dvadeset već mjesec dana što nam je do sad najbolji uspjeh tako da se dosta dobro razvija.

Što vas tjera naprijed i daje motivaciju kad nemate želju i volju za sviranjem i stvaranjem?

Ja katkad nemam želju za koncertima i za putovanjima ali za sviranjem uvijek imam želju. Ja uvijek kažem da oni ljudi koji vole moju svirku čuli bi nevjerojatne koncerte da su katkad kraj mene u sobi jer ja jako puno sviram sam bez obzira ima li nastupa ili nema. Ja uglavnom svaki dan sviram gitaru.

Je li vam palo kad na pamet da snimate dok svirate, možda da otvorite YouTube kanal?

Trebao bi, zapravo u zadnje vrijeme su neke pripreme. Svi me kritiziraju da sam previše samozatajan što je i činjenica jer imam već dva neobjavljena albuma u ladicama. Moram priznati da sam snimio par klipova koji promoviraju moj instrumentalni album koji još nije objavljen ali je snimljen i vjerujem da će se to vrlo brzo moći vidjeti na YouTubeu.

”Crno perje” se formiralo 1995. od tad ste imali puno uspona i padova, možete li usporediti sadašnju grupu, svirke i atmosferu s onom iz 95′?

Mi smo imali dosta poteškoća, imali smo veliki problem s prvim albumom, to ljudi ni ne znaju. Prvi album je otisnut sa greškom u Austriji i takav je otišao u prodaju što nas je zakinulo puno jer je distorzirao cijeli album. Nije se vrtio na radio stanicama zbog toga no nekako smo to preživjeli. A što se tiče razlike tada i sada. Sada je vrijeme moram priznati velike hiperprodukcije, koliko god je lakše doći do nekih informacija i podataka toliko opet podataka i informacija ima abnormalno više nego onda. Pa se onda neke stvari i izgube u masi jer je došlo to nekakvo vrijeme hiperprodukcije. Osim toga u ono vrijeme bilo je moguće prodati CD, ja mislim da danas to više ne postoji. Nekad su se slušali albumi, danas se radi singl po singl jer publika ne može više procesuirati zbog toga što je velika gužva u izdavaštvu, dnevno izlazi abnormalno puno pjesama i to je ta velika razlika. Mada što se tiče same grupe, u ovoj postavi mi je osobno malo lakše jer ne pjevam i sviram istovremeno.

Dino Jelusić je vaš vokal, kako se snašao u ”Crnom perju” ?

Ja sam s Dinom davno pričao o nekakvoj suradnji, on je meni rekao da mu je ”Crno perje” jedan od najdražih hrvatskih bendova iz mladosti, bendova na kojima je odrastao. Pa reko onda super, nema razloga da ne sviramo skupa, tako je došlo do suradnje. Drago mi je da sviramo s njim jer je on jedan od milijardu takvih talenata. On je izvrstan pjevač, izvrstan interpretator. Osim toga on je završio glazbenu akademiju, potpuno shvaća o čemu se tu radi.

Ovaj mjesec nastupate na Križevačkom velikom spravišču, što biste poručili publici?

To je 9. lipnja, dijeli nas svega nekoliko dana od toga. Znači u nedjelju, ovaj put smo u lijepom terminu u lijepih 22 sata. Znači do ponoći stignemo svi u krevet da se možemo naspavati za radni ponedjeljak. Mogu samo reći da publiku čeka puno dobre svirke, bend je jako dobro uvježban. Svi koji nas nisu stigli ili nisu mogli doći pogledati u K.V.A.R.K-u pozivam dan dođu na veliku pozornicu Križevačkog velikog spravišča. Upad je free, dođite i uživajte uz križevački rock and roll bend ”Crno perje”.

Što radite kad se ne bavite glazbom?

To su jako rijetki trenutci, gotovo da ih i nema. Puno je koncerata, najviše s grupom ”Gea”. Moram priznati da ugrabim svaku moguću priliku da se malo odmorim od svega toga jer dosta se putuje i dosta ima gaža a i radi se na tom albumu sad za ”Geu” koji se polako primiče zadnjoj fazi. Tako da sam uglavnom angažiran preko cijelog tjedna. Već sam surađivao i s drugim glazbenicima tako da su vrlo rijetki ti dani kad ja ništa ne radim.

Što biste radili da se ne bavite glazbom, što vas je osim glazbe tijekom mlađih dana zanimalo?

Kako se to u narodu veli, ja sam oduvijek bio neka vrsta fah idiota. Ja sam gitara, gitara, gitara. Jedini hobi koji sam ikad imao su bili Alan Fordovi.

Volio sam bicikle, odrastao sam na biciklu, to je bilo jako zabavno. Bicikli, plivanje, eventualno stripovi i amaterski šah, to su bile neke moje zanimacij

Formirali ste grupu ”Crno perje”, koji je vaš ključ uspjeha?

Mi smo uvijek bili jako ozbiljni i jako dosljedni. Moram priznati da se nikad nisam usudio ići pijan na pozornicu što nekim bendovima recimo dobro stoji. Mi smo uvijek bili odgovorni, mi smo to ozbiljno shvaćali. Za nas je pozornica mjesto gdje trebaš dati sve od sebe, gdje moraš biti najbolji koliko god je moguće i mislim da su to ljudi na kraju prepoznali.

Imate li neki koncert koji vam se urezao u pamćenje?

Teško je to reći, no možda povratnički koncert ”Crnog perja” u Križevcima jer to nismo ni sami znali što će biti i kakvi ćemo biti, kakva će biti reakcija publike. A bio je pun klub i bila je užasno dobra svirka.

Može neki savjet za mlade, kako ostati priseban i na zemlji kad su u vas uperena svjetla reflektora i javnosti?

To je vjerojatno subjektivno, ja sam kao klinac imao tremu na pozornici u danima glazbene škole kad sam bio jako mlad. Međutim mislim da treba puno svirati i vježbati jer kad čovjek stekne samopouzdanje onda ga više nije strah, svirao on pred petero ljudi ili pred pet tisuća. Mislim da se glazbenik treba razvijati što je moguće više da onda strah, trema ili nesigurnost sama po sebi nestane.

Kakvi su vam planovi za budućnost, pjesme, suradnje?

Ja sam napisao dosta pjesama za ”Crno perje” i sad nažalost, dosta smo razbacani na sve strane pa nam malo sporije ide ali plan je da se i tu zaokruži nekakav album. Plan je također s grupom ”Gea” da dovršimo ovaj pop album gdje sam ja autor na nekakve četiri, pet pjesama u konačnici. A tu je i bend Ferzzo & Melodic Trip kojeg se možda neki sjećaju. To je bend u kojem sam svirao svoje instrumentalne kompozicije koje su osebujne, tu je gitara u prvom planu tako da možda i to vratimo u život. (hs)

Pratite nas na društvenim mrežama!