Dobrobit životinja u mnogim skloništima je ugrožena

Tijekom proteklih blagdana sve nas je razveselila vijest da je Maja Sertić iz Samobora uspjela pronaći dom za čak 14 pasa koji su bili smješteni u pulskom „šinteraju”. Veliko zanimanje javnosti za ovaj altruističan čin mlade žene pomogao je da se jave mnogi koji imaju saznanja o stvarnome stanju u skloništu u Puli, ali i u drugim skloništima u Hrvatskoj koja su financirana od lokalnih zajednica.

Prema dojavama građana, prljave zdjelice, fekalije, goli beton, psi koji se zbog anksioznosti samoozljeđuju, loše odrađene kastracije, pothranjenost i paraziti samo su dio svakodnevice pasa smještenih u sklonište u Puli, a iznimno loše uvjete držanja pasa potvrđuju i fotografije koje je primila udruga Prijatelji životinja. Zbog toga je Mreža za zaštitu životinja, koju čine 52 udruge za zaštitu životinja, podnijela prijavu Državnom inspektoratu. U njoj traži nadzor nad poslovanjem skloništa, posebno stoga što Veterinarska stanica u Puli, iako je izgubila koncesiju u samoj Puli, ima još desetak sklopljenih ugovora s gradovima i općinama diljem Istre. Mreža za zaštitu životinja pozdravlja odluku Grada Pule da prekine suradnju sa skloništem koje na tako loš način skrbi o životinjama i da pokrene izgradnju vlastitog, neprofitnog skloništa.

Udruge Mreže za zaštitu životinja krivnju za stanje u pojedinim skloništima vide u nemarnosti lokalnih zajednica koje obilato financiraju privatne tvrtke koje vode skloništa, a da od njih ne traže sve potrebne evidencije, transparentan rad i mogućnost redovite kontrole. Lokalne zajednice za novac građana trebaju od skloništa tražiti jasne izvještaje s fotografijama svakoga psa od dojave, hvatanja, veterinarske obrade, smještaja, oglašavanja, kastracije, cijepljenja do udomljavanja. Nadzor rada skloništa i uvjeta u njemu od strane lokalne zajednice treba biti redovit i temeljit. Lokalne zajednice imaju odgovornost zahtijevati od skloništa jasne uvjete rada i tražiti kontrolu uvjeta držanja životinja.

U praksi se, nažalost, događa da lokalne zajednice daju velike novčane iznose skloništima koja krše zakon, ne daju im sve potrebne evidencije za svakoga psa, nemaju radno vrijeme za građane u sate kada ljudi obično mogu doći u sklonište, ne oglašavaju pse, ne kastriraju ih i ne liječe, dok su uvjeti držanja iznimno loši. S obzirom na to da je zakonska obaveza zbrinjavanja napuštenih životinja obaveza lokalnih zajednica, a one i raspolažu novcem građana, najveća odgovornost je na njima.

„Iako je Zakon o zaštiti životinja pružio lokalnim zajednicama mogućnost za smanjenje broja napuštenih životinja, a time i financijskih izdataka za njihovo zbrinjavanje, kroz kontrolu mikročipiranja pasa obilaskom svih kućanstava i propisivanjem trajne sterilizacije za pse i mačke, mnoge od njih i dalje ne poduzimaju ništa. Upravo su neprovedba Zakona o zaštiti životinja u lokalnim zajednicama, nekontrolirano razmnožavanje pasa i mačaka i izostanak pravilnog i nadziranog zbrinjavanja napuštenih životinja uzroci stanja u skloništima kakvog možemo vidjeti”, tvrde iz Mreže za zaštitu životinja.

Kažu da je izgradnja neprofitnih skloništa u duhu Zakona o zaštiti životinja. U praksi se pokazalo da su takva skloništa, koja vode lokalne zajednice ili neprofitne udruge, znatno jeftinije rješenje, a pritom su mnogo učinkovitija što se tiče udomljavanja, transparentnosti i dobrobiti životinja za koje skrbe.

Mreža za zaštitu životinja sugerira lokalnim zajednicama koje imaju ugovore sa skloništem u Puli da ih revidiraju i provjere uvjeta držanja pasa, dok od veterinarske inspekcije traži da zatvori problematično sklonište koje očito nije dovoljno uložilo u popravljanje uvjeta za životinje od novca koji redovito prima od lokalnih zajednica.

Više o provedbi Zakona o zaštiti životinja te o prednostima udomljavanja pasa umjesto njihove kupnje može se doznati na www.prijatelji-zivotinja.hr.

Pratite nas na društvenim mrežama!