Prisjetimo se slavne slikarice Slave Raškaj, rođene na današnji dan 1877. godine!

Slava Raškaj rođena je u Ozlju 2. siječnja 1877. godine. Kroz Ozalj, grad na sjeveru Hrvatske u blizini grada Karlovca i granice sa Slovenijom, protječe rijeka Kupa koja će biti čest motiv Slavinih akvarela, kao i ostatak prirode koja ju je okruživala i bila inspiracija za većinu njezina opusa. Iz razgovora s njenim prijateljicama poznato je kako je najviše voljela sama boraviti u prirodi. Vrijeme je provodila crtajući upravo prirodu koja ju je okruživala – priroda joj je bila prva inspiracija.

Slavina obitelj Raškaj vodi podrijetlo od Stjepana od plemena Gutkeled, koji je u razdoblju od 1248.-1260. bio ban cijele Slavonije. Unuk ovog Stjepana, Vid, imao je posjed Nađ Raška i Kiš Raška u zemplinskoj županiji. Danas su to mjesta u Slovačkoj – Velike i Male Raškovce. Po posjedu Raška (mađarski: Raska) potomci Vida iz plemena Gutkeled naziva ju se ‘de Raska’ da bi kroz povijest imali kao prezime Raskay. Hrvatska grana roda Raškaj prebivala je u Humu Stubičkom kod Gornje Stubice i u Vinipotoku kod Lobora. Mnogi su, iz obitelji Raškaj, obavljali razne državne dužnosti.

Slavin pradjed je Gabrijel Raškaj. Djed Slavin, Alojzije Raškaj (Dubovac (Karlovac), 1816.- Jastrebarsko 1883.), prvotno je studirao medicinu. Kako se 1838. godine oženio, napustio je studij medicine te je završio pravo. Pisao je hvalospjeve Jurju Hauliku, Onomasticon(1841.) i Nikoli Mikšiću, Carmen (1839.). Bio je bilježnik Banskog stola i upravitelj dobra Krasinec blizu Vivodini, a odvjetničku praksu obavljao je u Jastrebarskom.

Slavin otac Alojzije (kršteno Aloysius Franciscus Seraphinus, a potpisivao se s Vjekoslav) bio je bilježnik u Ozlju od 1875. do 1905. godine – što je u to vrijeme bilo ugledno zanimanje. Majka joj je Olga rođena Pfeifinger iz časničke obitelji.

Brat Juraj Završio je Pravni fakultet u Zagrebu i kao odvjetnik i bilježnik radio u Bošnjacima i u Srijemskim Karlovcima gdje je i umro 1950. godine.

Sestra Paula je završila učiteljsku školu u samostanu sestara milosrdnica u Zagrebu i bila je učiteljica u Orahovici, prefektica ženskog konvikta u Zagrebu, te ponovno učiteljica u Sisku. udavši se odlazi sa suprugom u Budimpeštu, gdje je i umrla 1953. godine.

Njeni akvareli predstavljaju najviši domet hrvatskog akvarelnog slikarstva krajem 19. i početkom 20. stoljeća. Od svih naših slikara koji su se prije nje bavili akvarelom, imala je najviše osjećaja za omjer pigmenta i vode u akvarelnom postupku. Stoga njezin akvarel, fluidan i lak, predstavlja upravo primjer idealnog akvarela, a jednako su lepršavo uvjerljivi i njezini pasteli. U umjetničkom stvaralaštvu Slave Raškaj mogu se uočiti dvije faze. U prvoj – crtež i boja izraz su čiste opservacije – kristalno jasan doživljaj ljepote prirode. U drugoj slikarskoj fazi, Slavini radovi su najprije izraz impresije, i u tom raspoloženju nastaju njezina najbolja djela – akvareli “Kruške”, “Suncokreti”, “Potočnice”, s transparentnom pozadinom. Opet se vraća motivima u prirodi. Tada nastaje jedan cijeli ciklus pod nazivom “Lopoči” najpoznatiji Slavini radovi pod dojmom slikovitog jezera u zagrebačkom botaničkom vrtu.

Izvor: wikipedija

Pratite nas na društvenim mrežama!