[PUTOPIS BY LEA BIJAČ] KINA Deseti dio: „Vau-vau“ i „Mijau-mijau“

Predah na osmatračnicama zamijenili smo predahom u prostranoj trgovini vazama, napravljenih takozvanom „cloisonné“ tehnikom, a koja je antička vještina ukrašavanja metalnih predmeta; nakita, ukrasa za odjeću, oružja i ostalih stvari sa shematskim i geometrijskim dizajnom. Nakon dugog razmišljanja u nepreglednoj ljepoti umjetnosti, odlučili smo se na poveću plavo-bijelu vazu, nimalo jeftinu, koja od prvog dana stoji na top poziciji u našem dnevnom boravku. Siroti pixiu je za vrijeme pisanja ovog nastavka diskretno premješten u gostinjsku sobu u kojoj ga nitko neće vidjeti. Pitam se tko bi mogao imati prste u tome, a sigurna sam da ni tata ni ja nemamo. Hm…

C:\Users\Administrator\Documents\Documents\Putovanja\PUTOPISI\KINA\10\Slike\1.jpg
Ručno ukrašavanje vaza // Foto: Lea Bijač
C:\Users\Administrator\Documents\Documents\Putovanja\PUTOPISI\KINA\10\Slike\2.jpg
Primjerak jedne završene // Foto: Zoran Bijač

Pri povratku u Peking zastali smo kako bismo razgledali grobnice dinastije Ming, uz šetnju duž Svetog puta s divovskim mramornim likovima životinja i ljudi koji čuvaju grobno područje careva spomenute dinastije. Bili smo jedina grupa tamo, što mi je neizmjerno godilo, a kako baš ništa ne bi pokvarilo ugođaj, zvučnici s laganom glazbom postavljeni između mramornih divova „upakirani“ su u panjeve i izgledaju potpuno prirodno. 

C:\Users\Administrator\Documents\Documents\Putovanja\PUTOPISI\KINA\10\Slike\4.jpg
Šetnja duž Svetog puta // Foto: Zoran Bijač
C:\Users\Administrator\Documents\Documents\Putovanja\PUTOPISI\KINA\10\Slike\4.jpg
Divovska mramorna životinja // Foto: Zoran Bijač

A onda –bolnica! Uveli su nas u zgradu na kojoj je jasno pisalo „Beijing Hospital“. Dok smo se mi pitali što tu radimo, već smo bili udobno zavaljeni u fotelje s velikom drvenom posudom punom vode ispred svake. Počeli smo shvaćati da voda služi za pranje izmučenih nogu, što se pokazalo kao točna pretpostavka, a zatim su nam zaposlenici, svi odreda muškarci, počeli masirati iste. Uh, kako je godilo! Jedni su nas masirali, a navodni doktor i doktorica kružili od jednog do drugog „pacijenta“, s kojim bi popričali 30-ak sekundi i na temelju izrečenog propisivali lijekove u vidu tableta. Nismo ih morali kupiti, no, moram sad reći naivni kakvi smo bili, kupili smo ih na kilograme, nadajući se, tata prestanku glavobolje i ja, očekujući nestanak menstrualnih bolova. Naravno, nisu pomogle. Tatu i dalje boli glava, a moje su menstruacije jednako bolne. Malo mi je neugodno pisati o tome, kad gledam u svu tu silinu gotovo netaknutih tableta. „Za taj novac mogli smo kupiti još jednu predivnu vazu“, mislim danas, pomalo se smijući našoj tadašnjoj naivnosti. 

Navečer me bolest slomila. Imala sam visoku temperaturu, kašljala sam, kihala, šmrcala, usta su mi bila puna bolnih ranica, sve ono što osobito na putovanju ne želim. Međutim, kako iz svoje kože nisam mogla van, odlučila sam to pregrmjeti najbolje kako znam i mogu, stoga sam, doduše nevoljko, odbila, kako je u planu putovanja pisalo, „odlazak na malenu noćnu tržnicu na kojoj možete pronaći lokalne kineske delicije i specijalitete“, i odlučila ostati sama u hotelskoj sobi. Kako bih razbila dosadu i ubila vrijeme, željela sam malo prosurfati internetom i komunicirati s prijateljima, no, dočekalo me neugodno iznenađenje. U hotelu je postojala savršena wi-fi veza, ali nikako nisam uspijevala otvoriti vijesti i aplikacije za dopisivanje. „Što se događa?“ mislila sam, i onda shvatila. U Kini je nemoguće otvoriti Google, WhatsApp, Viber, YouTube, Wikipediju, Gmail i desetak tisuća sličnih sadržaja, u skladu s politikom internet cenzure u zemlji. Vladajući dopuštaju gledanje i praćenje isključivo kineskih proizvoda, pa tako oni imaju svoj Google, svoj Facebook, gotovo sve svoje i samo svoje, kako bi ljude zadržali u neznanju o događajima u svijetu i o mjestima gdje bi im možda bilo ljepše živjeti. Primjerice, Tiananmenski masakr interpretiraju na potpuno drugačiji način, tvrdeći kako je napad bio iz nekih totalno drugih, suludih razloga, a da broj žrtava ne prelazi stotinu ljudi. 

Dolazak mame i tate vratio me u realnost. Bilo mi je drago vidjeti ih tako blistavo nasmijane, slutila sam da mi imaju nešto zanimljivo za ispričati. Podzemnom željeznicom stigli su do živopisne ulice Wangfujing, prepune trgovina i restorana, pa čak i nekineskih  Zare, H&M-a, Prade, McDonald’s-a i KFC-a, čijoj su raskoši dodatno pridonosile blještave zimske dekoracije grada. Nisu se odlučili ni za McDonald’s ni za KFC, željeli su vidjeti što to nudi ta misteriozna mala noćna tržnica. I stvarno, nudila je. Od skakavaca, raznih drugih kukaca, škampa, hobotnica, rakova, puževa, tarantula, zvjezdača, škorpiona, zmija, sve to prženo u dubokom ulju, nema toga što nisam vidjela na fotografijama (upravo nesvjesno čepim nos gledajući ih). Tata je probao nekoliko vrsta kukaca i zmiju, kaže da je bilo poprilično gadljivo, ali dobro, a kad ga je prodavač upitao želi li pojesti škorpiona, samo je odmahnuo glavom, bilo je to previše čak i za njega. Prodavač se nije dao smesti pa mu je ponudio i pohane „Mijau-mijau“ i „Vau-vau“, što je, s još većim gnušanjem od škorpiona, tata glatko odbio. Ne želim pisati o načinu na koje pripremaju pse, brutalno je i nepotrebno, ostanite u blaženom neznanju. Mami se gadilo baš sve i  nije ništa okusila. Razmišljala sam što bih ja da sam imala priliku biti tamo. Sigurna sam da bih od egzotike prošli kukci, imala sam želju probati i zmiju, no, gledajući fotografije, ne bih uspjela prevladati gađenje. „Laku noć“, poželjeli smo si.

C:\Users\Administrator\Documents\Documents\Putovanja\PUTOPISI\KINA\10\Slike\5.jpg
Raznolika gastronomska ponuda na noćnoj tržnici // Foto: Zoran Bijač
C:\Users\Administrator\Documents\Documents\Putovanja\PUTOPISI\KINA\10\Slike\6.jpg
Valjalo je nešto i probati! Okus – iznenađujuće dobar! // Foto: Privatna arhiva
C:\Users\Administrator\Documents\Documents\Putovanja\PUTOPISI\KINA\10\Slike\7.jpg
Na škorpione se ipak nitko nije uspio prisiliti // Foto: Zoran Bijač
C:\Users\Administrator\Documents\Documents\Putovanja\PUTOPISI\KINA\10\Slike\8.jpg
Zmmmije // Foto: Zoran Bijač
C:\Users\Administrator\Documents\Documents\Putovanja\PUTOPISI\KINA\10\Slike\9.jpg
Na ovoj su slici nažalost i pohane mačke i psi // Foto: Zoran Bijač

Putopis by Lea Bijač

Pratite nas na društvenim mrežama!