Brinu li Hrvati o financijskoj krizi? Razgovarali smo s nekolicinom onih koji rade u vrijeme pandemije koronavirusa. Evo što smo saznali

Hrvatska iz dana u dan sluša savjete, preporuke, mjere prevencije i zaštite, a građani su sve zabrinutiji za svoje zdravlje. Na pitanje kolika je prijetnja virusa za osobno zdravlje pojedinca, samo njih 30 posto misli da je mala. 35 posto pak misli kako je prijetnja osrednja, a njih 35 posto da je velika.
Svi se brinemo za vlastito zdravlje, a starije osobe su u puno gorem stanju. Stariji ne znaju što ih čeka, brinu se za sebe i svoje najmlađe, ali opet razumiju kako su baš oni rizična skupina.

Mnogi od njih nemaju prihode, mnogi imaju, ali vrlo male, neki pak imaju prihode dovoljne za život, ali nemaju nikoga da im donese namirnice, lijekove i ostale kućne potrepštine. Zato je tu Društvo Crvenog križa da se pobrine za njih, iako po izrazu jedne starije gospođe koja inače skuplja boce po Križevačkim ulicama, ni to nije lagano, jer se mnogi srame pozvati nekoga u pomoć.

Koronavirus velika je prijetnja svima i svemu, kako za zdravlje tako i za gospodarstvo i turizam, a već smo osjetili utjecaj na gospodarstvo koje trenutno ulazi u jednu od većih kriza modernog doba.

Financijski udar na građane je neizbježan, u to smo sigurni, no spominju se i otkazi… Mnogi poznanici već su raskinuli ugovore s poslodavcima, neki kažu kako očekuju otkaz, a neki smatraju da neće dobiti otkaz te se nadaju kako će ova bolest nestati s početkom toplijeg vremena.

Zamijetili smo kako se zaposleni u privatnim sektorima puno više boje otkaza od onih koji plaću primaju iz proračuna. Smanjenje plaća mnogima ne dolazi u obzir, pogotovo onima koji za ovo vrijeme pandemije rade.

Razgovarali smo s nekolicinom ljudi koji su nam kazali:

“Ne dolazi u obzir, ako mi smanje plaću, ja ću smanjiti svoju produktivnost”

“Nipošto se ne slažem sa smanjenjem, upravo zato što mnogi koji ne rade dobivaju plaćeno i kod kuće uživaju, dok se mi u tvornici krvimo i stvaramo, a za što?”

“Nema šanse, ako mi se smanji plaća za samo jednu kunu, bolje da mi daju otkaz i bolje da sjedim doma nego da plaćam put i gablec, a na kraju mi ne ostane ništa. Nije li dovoljno što smo ionako na minimalcu?”

“Tko ne radi, ne treba ni dobiti plaću! “

Bilo je naravno i onih koji su imali suprotna mišljenja:

“Ne znam, trenutno ne radim, plaća ide, osjećam se kao na godišnjem odmoru!”

“Naravno da se ne slažem sa smanjenjem plaća, ali ako već i moramo žrtvovati pokoju kunu onda radije neka to bude sada kad smo kod kuće, nego kad se sve počne vraćati u normalu”.

Građani s kojima smo porazgovarali držali su se propisanog razmaka te s nestrpljenjem čekali da završimo razgovor kako bi čim prije pojurili svojim kućama ili na radna mjesta.

Čak 96 posto ljudi, više se ne rukuje, što je u ovo vrijeme odlično, jer očito poštuju mjere prevencije i zaštite. Mnoštvo građana smanjilo je odlaske u trgovine po namirnice, odnosno promijenilo je životne navike.
Istodobno, mnoštvo građana smanjilo je korištenje javnog prijevoza. Svaki drugi građanin, ne odlazi više na svoje radno mjesto, odnosno najmanje 700 tisuća radnika.

Dobra stvar je jedino to što smo u 2020. godini dobili neke nove navike pa čak 85 posto građana više pere ruke, a njih 67 posto češće dezinficira mobitele.

Vidimo kako je ova kriza kao nikada prije promijenila naš život, naše navike. Koliko će sve to trajati zapravo ovisi samo o nama. Važno je ostati kod kuće te se kretati samo u užem krugu obitelji. Spriječimo daljnje širenje zaraze i riješimo je se čim prije.

šv/radiokrizevci.hr

Pratite nas na društvenim mrežama!