Dok država zbog pandemije koronavirusa namjerava pratiti građane putem mobitela, oporba se pita je li to uvod u diktaturu i zatiranje ljudskih prava

Hrvatska već nekoliko tjedana, otkako je snažnije zahvaćena pandemijom koronavirusa, živi u realnom distopijskom filmu. Nakon blokade velikog dijela proizvodnje, zatvaranja obrta, tržnica i ugostiteljskih objekata, te posljedičnog prekida toka novca, država je na rubu najdublje recesije, a poslodavci najavljuju masovna otpuštanja i snižavanje plaća na neto minimalac od svega 427 eura.

Sloboda i ljudska prava građana već su narušeni nakon što je Nacionalni stožer za civilnu zaštitu zabranio napuštanje mjesta prebivališta i odlaska na posao bez propusnice. Najavljuju se, međutim, još strože mjere: praćenje građana putem mobilnih telefona, što su u dijelu oporbe nazvali napadom na slobodu zajamčenu Ustavom.

Praćenje se namjerava urediti dopunom Zakona o elektroničkim komunikacijama o kojem je Sabor raspravljao ovog tjedna, a oporba predložila niz amandmana, o kojima će tek odlučivati Vlada. Ona pritom barata argumentom da praćenje građana omogućava nadležnim tijelima žurno i adekvatno postupanje u doba epidemije radi zaštite života i zdravlja ljudi.

No saborski zastupnik SDP-a i predsjednik Saborskog odbora za pravosuđe Peđa Grbin u izjavi za DW upozorava:”Činjenica je, a to je izrijekom potvrdio i Branko Bačić (predsjednik Kluba zastupnika HDZ-a u Hrvatskom saboru), koji kaže da mjera praćenja koju je predložila Vlada nije predviđena samo za osobe koje su u samoizolaciji, nego bi se pratili svi građani Republike Hrvatske”. HDZ-ovci su, kaže, smatrali da nije potrebno objasniti zbog čega žele pratiti sve građane.

Kontrola svih, posvuda

“Na primjer, možda žele pratiti Vas, kao novinarku, zbog toga što pišete, ili mene kao političara zbog onog što govorim. Dakle, oni su predvidjeli mjeru za sve, a mi iz SDP-a amandmanom želimo da ona bude samo za osobe u samoizolaciji ili karanteni i da o praćenju budu obaviještene”, objašnjava Grbin. U SDP-u također žele da se podaci ponište kad prođe mjera te da se uvede parlamentarni nadzor.

Slično razmišlja i pučka pravobraniteljica Lora Vidović, koja za DW kaže da se sloboda kretanja, kao i neka druga prava, mogu ograničiti, i to samo zakonom, da bi se zaštitili sloboda i prava drugih, pravni poredak, javni moral i zdravlje. “Ograničenje mora biti razmjerno naravi potrebe u svakom pojedinom slučaju. Kad su u pitanju dopune Zakona o elektroničkim komunikacijama, kojima bi se dopustilo ograničenje prava na privatnost, ta se mjera nipošto ne smije odnositi na sve građane, niti imati neograničeno trajanje. Zato je iznimno važno precizno definirati nad kime će se mjera provoditi, recimo nad osobama kojima je rješenjem nadležnih tijela određena samoizolacija. Treba uspostaviti nadzor i ograničiti vrijeme njezina trajanja, a na sve to ukazati nadležnim saborskim odborima”, kaže Vidović.

Oporbeni zastupnik Krešo Beljak, predsjednik Hrvatske seljačke stranke (HSS) puno je oštriji. On najavu praćenja građana smatra uvodom u diktaturu, a situaciju uspoređuje s Orwellovom knjihom “1984”. “Mnogi se pribojavaju mogućnosti da hrvatsko društvo ostane zarobljeno u orvelovskoj distopiji i nakon što pandemija iščezne.”

Zastupnica Vesna Pusić (Glas) smatra da se Vladinim prijedlogom bude autoritarne tendencije. “Žrtve mogu biti ljudski životi i gospodarstvo, ali žrtva može biti i sloboda. Ljudi moraju znati da ih se prati”, smatra ona.

Ograničenja slobode širom regije

Vrlo opsežna ograničenje ljudskih prava se u sjeni koronakrize provode i u drugim zemljama regije. U Srbiji je proglašeno izvanredno stanje, i to bez odluke Skupštine, što je protuustavno. U okviru izvanrednog stanja je između ostalog moguće i cenzurirati medije. A uveden je i policijski sat – građani koji nemaju rijetke posebne dozvole ne smiju izlaziti na ulicu između 17 sati i pet sati ujutro. A granice su zatvorene öak i za dr#avljane Srbije, pa se mnogi ne mogu iz inozemstva vratiti svojim kuäama. U svemu tome aktivno sudjeluje i opozicija: od strane političara i nekih inače kritičkih medija se pozdravljaju Vučićeve mjere, pa se čak traži i njihovo pooštravanje.

Policijski sat je na snazi je u oba entiteta u Bosni i Hercegovini, u Republici Srpskoj i Federaciji BiH, kao i u Distriktu Brčko. Uz to je uvedena o zabrana kretanja je za sva starija lica iznad 65 godina. U RS formirana su i karantenska naselja širom entiteta u koje se smještaju osobe koje su pozitivne na virus korona. Karantenska naselja uspostavljena su i na graničnim prelazima, ali ona funkcioniraju za sada samo na teritoriji RS, jer u Federaciji još nema dogovora oko ovog pitanja. Već su se povele rasprave oko toga da li se ovime krše ljudska prava i da li vlasti imaju ovolika ovlaštenja. No barem što se Republike Srpske tiče, te će rasprave trajati samo do subote: tada će parlament tog entiteta glasati o uvođenju izvanrednog stanja, a to podrazumijeva sva ovlaštenja koja su neophodna „za obranu društva”.

A u Crnoj Gori su se počela javno objavljivati imena građana u samoizolaciji. Ovu praksu Peđa Grbin oštro osuđuje: “Ljudi koji su u samoizolaciji nisu bolesni. Njihovo stigmatiziranje, objavljivanje njihovih imena je potpuno nakaradno i nema apsolutno nikakvu svrhu osim da javnosti pokaže da njihova vlast pokaže da nešto radi , pa makar je to loše. Osuđujem mjeru koju je uvela Crna Gora, smatram da je to kriminalno i nadam se da Hrvatska za time neće posegnuti.”

Mora se pitati Sabor

Hrvatski oporbenjaci smatraju da se u slučaju bilo kakvog zadiranja u prava građana, poput ograničavanja kretanja ili praćenja, treba primijeniti članak 17. Ustava. Njime se utvrđuje ograničavanje prava u slučaju rata, velikih prirodnih nepogoda ili neposredne ugroženosti neovisnosti i jedinstvenosti države.

Na to upozorava i pučka pravobraniteljica, koja kaže da se, zbog razmjera i mogućih posljedica na zdravlje i život velikog broja građana, ova epidemija može smatrati prirodnom nepogodom. “Zato vrijedi razmotriti jesu li ispunjeni uvjeti za provedbu članka 17. Ustava, prema kojem o ograničenjima temeljnih prava i sloboda odlučuje Sabor dvotrećinskom većinom”, kaže Lora Vidović.

Prema njenim riječima, bilo bi važno da Stožer pritom ima izričito, zakonom utemeljeno ovlaštenje Sabora za ograničenje točno određenih prava i sloboda, kao i granice tih ograničenja te da se uspostavi sustav nadzora nad provođenjem tih ovlasti. Nažalost, to nije učinjeno zadnjim izmjenama Zakona o sustavu civilne zaštite, veli ona.Ona podsjeća da ljudska prava nisu prepreka za uspjeh borbe protiv epidemije, upravo suprotno: njihovo poštivanje na Ustavom predviđen način jamac su da će se situacija poput ove u najmanjoj mogućoj mjeri negativno odraziti na živote građana i čitavog društva. “Očito je”, dodaje, “da su sve dosadašnje mjere i odluke Nacionalnog stožera za civilnu zaštitu i drugih nadležnih tijela legitimne jer im je cilj zaštita zdravlja i života građana, a one su u iznimno složenim okolnostima vjerojatno i usporile razvoj epidemije.”

Iako je Vlada trebala uputiti u Sabor prijedlog odluke o ograničavanju određenih građanskih prava, prema čl. 17. Ustava, od toga je u četvrtak naprasno odustala. Branko Bačić je taj čin opravdao, rekavši da nema potrebe da Sabor takvu odlukudonosi dvotrećinskom većinom.

No socijaldemokrat Peđa Grbin kaže da bi se Vlada, a pogotovo HDZ, napokon trebali zbrojiti i odlučiti što žele. “Ako i dalje žele ograničavati ljudska prava zabranama kretanja, mjerama poput praćenja svih građana, onda je to moguće samo uz proglašenje izvanrednog stanja i dvotrećinskom odlukom Sabora. Ako mjeru praćenja u predloženom obliku, bez amandmana, usvoje bilo kojom većinom osim dvotrećinske, morat ćemo pokrenuti postupak pred Ustavnim sudom”, najavljuje Grbin.

Piše: metro-portal.hr

Pratite nas na društvenim mrežama!