Pismo razrednika

Pročitajte ovo pismo

Objavljujemo divno pismo koje je svojim učenicima područne škole u Zrinskom Topolovcu napisao njihov učitelj i razrednik Vlado Karagić.

Dragi učenici i roditelji,

evo već i ožujak polako grabi prema svome kraju. Mjesec što nam je čudan način ukraden, osjenjen brigama i pitanjima, kao i ovo proljeće. Kad god je naš Stvoritelj u povijesti, silom događaja, morao uzeti nekoj generaciji vratio bi im iznutra. Nije svijet sve što vidimo, ni život sve što živimo. Gdje je nečeg manje, probudi se u nama više. Što se na tren čini izgubljeno, uzdigne se gdje je neuništivo. Kao svjetlo sunca ili majčina ljubav. Vode, zraka, svjetla, topline, hrane i ljubavi nam ne manjka. Sve je naše na sigurnom.

Što će biti s ovom školskom godinom? Ima nešto oko 10 000 činjenica, podataka i pravila koje sadrži gradivo 4. razreda. Teško će ih biti sve popamtiti, povezati i naučiti na daljinu. Hrast kitnjak, hrast lužnjak, hrast crnika, živični hrast…pšenica, kukuruz, ječam, raž, zob. Stotine paketića od 3 do 5 činjenica. Vrba, joha i topola; radnja, stanje i zbivanje, bića, stvari i pojave… Što se prirodno uklopi, kao kamen u potoku, traje dok je sunca, dok je kamena i dok je potoka. Ništa ne vrijedi učiti napamet i ni jedno znanje nije samo sebi svrha. Ono što vrijedi učiti je Knjiga Života. Sve je povezano i sve ima neku svrhu. Božju, civilizacijsku, čovječansku. Sve ćemo to naučiti, a što ne dospijemo, zabilježit ćemo mjesto u knjizi i mjesto na putu na koje se uvijek možemo vratiti.

Naš život srećom nije put na vrh jedne planine, od jednog jutra do jednog zalaza. To je put od puno tisuća jutara.

Ovih ćete dana upoznati stvari i pojave što su drijemale preko stotinu godina, poput velikog potresa. Otkrivat ćete glavni grad naše domovine u njegovom ranjivom svjetlu, a stare kraljevske gradove u okolici, poput predvodnika novog doba. Ljudi su od pračovjeka i ledenog doba do danas iskusili nezamisliv niz teškoća i jednu po jednu prevladali. I kad ih je snalazilo više zala odjednom, poput Tatara, studene zime i gladnih čopora vukova 1242. I kad je ratnik s krvavim mačem projahao selom poslije Mohača, Sigeta i Krbave.

Sve će ovo proći, kao što prolaze biblijske plime i mi ćemo se u svoju školu vratiti stariji dvije, tri godine no što bi bili da je obično proljeće. Uskrs 2020. slavit ćemo posebnom vjerom i znat ćemo cijeniti sve male darovane stvari koje djetinjstvo i đačko doba čine najljepšim na svijetu. Dan po dan, pobijedit ćemo u sebi ovo teško stanje, kao što će i Hrvatska pobijediti i rastjerati sve svoje tamne oblake. I kad nismo skupa, bit ćemo MI, učiti, slušati, vjerovati, visoki kao zvonici na katedrali, ponizni u srcu i molitvi, radosni u igri, strpljivi u tišini.

Budite strpljivi i jaki, ponosni i hrabri i ja ću biti ponosan na Vas.

Vaš učitelj,

Vlado Karagić

Pratite nas na društvenim mrežama!