[PUTOPIS BY LEA BIJAČ] TUNIS Drugi dio: Plavuša = Shakira

U međuvremenu mi je prišlo još nekoliko zaposlenika hotela. Naravno, svi su oni odreda bili muškarci. Nudili su mi pića, cigarete, šetnje plažom, noćne provode i konzumiranje raznih droga. Činili su to i naizgled ozbiljni ljudi u kasnim četrdesetima i pedesetima, no po tom sam pitanju bila krajnje nepopustljiva, ne želeći se posebice u stranoj zemlji dovoditi u potencijalno vrlo opasne situacije. Većinu vremena provodila sam pušeći i razgovarajući na usporenom francuskom s M., Berberom koji tijekom sezone prodaje suvenire u sklopu hotela, a inače karavanama deva putuje Saharom trgovačkim rutama. Iz navike je uvijek imao crnom olovkom našminkane ionako tamne oči, kako bi mu, prema njegovim riječima, odbljesak od uzavrelog pijeska u pustinji bio manji. Naše prijateljevanje nije igralo nikakvu ulogu kad smo kod njega kupovali sitnice za sjećanje na Tunis, bio je profesionalan i krajnje nepopustljiv trgovac. Tunižani naprosto obožavaju plavokose, bilo prirodne, bilo umjetne. Ako su i oči plave, u jednom ćete danu imati obožavatelja koliko u cijelom životu niste. Podsjećali su me na mlade Turčine koji su istim intenzitetom ludi za plavušama, i koji su mi, s obzirom na to da sam šetala s roditeljima, u ruke u prolazu gurali papiriće s brojevima telefona, e-mail adresama, lokacijama za sastanke… 

C:\Users\Administrator\Documents\Documents\Putovanja\PUTOPISI\TUNIS\2\Slike\IMG_5191.jpg
S Berberom M. u njegovoj radnji // Foto: Zoran Bijač

Kako ne bismo samo lješkarili uz bazen i koktele, već i vidjeli što još nudi ta sjevernoafrička državica, idući smo se dan zaputili u glavni grad Tunisa – Tunis, lučki grad koji broji oko tri milijuna stanovnika. U njega smo ušli kroz Bab el-Bhar, poznatiji kao Francuska vrata, koja su nas odvela do Medine, starog, zbijenog dijela grada, prepunog aleja i natkrivenih prolaza, džamija (većina Tunižana su muslimani) i ostalih zgrada, sveukupno oko sedam stotina spomenika, što osim džamija uključuje i mauzoleje i madrese (vrste islamskih visokih škola). Najstarija džamija u državi je prekrasna Velika džamija Al-Zajtuna smještena u samom središtu Medine. Meni se najviše svidjela živopisna tržnica kroz koju je nemoguće ne proći, prepuna odjeće, nakita, pustinjskih ruža i raznolikih ručnih radova. Bila je puno profinjenija od onih egipatskih, kineskih, vijetnamskih i kambodžanskih, napravljena po ukusu vegetarijanaca, bez eksponata u vidu svježeg (?) mesa prekrivenog hrpetinom muha.

C:\Users\Administrator\Documents\Documents\Putovanja\PUTOPISI\TUNIS\2\Slike\IMG_4463.jpg
Bab el-Bhar ili Francuska vrata // Foto: Zoran Bijač
C:\Users\Administrator\Documents\Documents\Putovanja\PUTOPISI\TUNIS\2\Slike\IMG_4476.jpg
Velika džamija Al-Zajtuna izvana // Foto: Lea Bijač
C:\Users\Administrator\Documents\Documents\Putovanja\PUTOPISI\TUNIS\2\Slike\IMG_4477.jpg
Lijepa šetnja lijepim Tunisom // Foto: Privatna arhiva
C:\Users\Administrator\Documents\Documents\Putovanja\PUTOPISI\TUNIS\2\Slike\IMG_4483.jpg
Plavuša spremna za udaju u arapskom dijelu grada // Foto: Zoran Bijač
C:\Users\Administrator\Documents\Documents\Putovanja\PUTOPISI\TUNIS\2\Slike\IMG_4496.jpg
Konačno tržnica bez eksponata u vidu svježeg (?) mesa prekrivenog muhama // Foto: Zoran Bijač

Osim arapskog, postoji i moderniji, nalik na Europu dio grada. „Shakira, Shakira!“ vikali su za mnom i drugim plavušama muškarci, za koje je Shakira zbog arapskih korijena i ljepote najobožavanija osoba u Tunisu, uz možda 86-godišnjeg predsjednika. Koja god djevojka ima plavu kosu, za njih je Shakira. U početku mi je njihovo udvaranje godilo, no ubrzo mi je postalo prenaporno, zbog čega sam često piljila u pod ne želeći s nikime ostvarivati očni kontakt. „Bila sam u Tunisu s dvije prijateljice i ne bih išla ponovo iz jednostavnog razloga što smo sve plavuše u ranim dvadesetima. Gnjavili su nas gdjegod smo pošle. Nismo mogle uživati ni u piću u hotelskom baru bez da smo izazivale neželjenu pažnju. Tunižani ne prihvaćaju ne kao odgovor. Iz svog iskustva zaključujem da je Tunis potpuno neprikladan za djevojke, ali ako putujete kao par ili obitelj, ne biste trebali imati prevelikih problema“, na forumu jedna Amerikanka piše svoje iskustvo. Mnogi lokalni muškarci zbog boljeg životnog standarda žele raditi u Europi ili Americi, a kako bi to postigli, bezbrojnim komplimentima i slatkorječivošću upuštaju se u romanse sa strankinjama, od kojih po povratku kući traže novac i poklone, a krajnji je cilj vjenčanje, kako bi dobili vizu i napustili Afriku u potrazi za boljim životom. 

Putopis by Lea Bijač

Pratite nas na društvenim mrežama!