[PUTOPIS BY LEA BIJAČ] TUNIS Peti (posljednji dio): Kraljice pustinje

Prespavali smo u hotelu sagrađenom usred pustinje, a kojem je od civilizacije najbliži grad Tozeur. Vrući saharski pijesak sprali smo sa sebe prvo pod tušem, a potom i u vanjskom bazenu, okruženom tad već zagasitim žutilom. Osjećaj je bio neobično lijep, nekako katarzičan, i u fizičkom i u psihičkom smislu. Noć je trajala kratko. Ustali smo prije zore kako bismo izlazak sunca dočekali na velikom isušenom slanom jezeru. Kristalizacijom kalcija i soli ispod razine jezera na dubinama od pola pa do tri metra nastaju pustinjske ruže, omiljen suvenir za ponijeti kući iz Tunisa. Može nastati jedna ruža ili više njih tijesno zbijenih jedne uz druge, svojim izgledom podsjećajući na raskošne bukete. U „lov“ na njih najčešće kreće lokalno stanovništvo koje ih, ovisno o ljepoti i veličini, kasnije turistima prodaje po cijeni od pola eura naviše po komadu, no moguće se i samostalno uputiti u traganje za tim jedinstvenim fenomenima. 

C:\Users\Administrator\Documents\Documents\Putovanja\PUTOPISI\TUNIS\5\Slike\1.jpg
Na velikom isušenom slanom jezeru u svitanje // Foto: Zoran Bijač
C:\Users\Administrator\Documents\Documents\Putovanja\PUTOPISI\TUNIS\5\Slike\2.jpg
Sa cijelim buketom pustinjskih ruža // Foto: Lea Bijač

Kad smo stigli na lokaciju odakle smo se na devama trebali zaputiti u šetnju Saharom, prvo su nas obukli u tradicionalnu pustinjsku odjeću – tatu u bijelo-zelenu „zatvoreničku“ halju, mamu u tirkizno plavu sa zlaćanim ukrasima, mene u istu takvu crnu, s maramama na glavama, koje su nas čuvale od sunca, pijeska i vjetra, a fotografijama dale autohtonu čar. Za razliku od videa koje često susrećemo na društvenim mrežama, gdje jednu devu opterete s dvije pretile osobe, mi smo imali svatko svoju. „Polijetanje“ i „slijetanje“ najstresniji su dio procedure i na njih treba pripaziti. Deve su inače pitome, drage i mile i jahanje na sjedalicama nije nimalo teško, dapače, veoma je relaksirajuće i ugodno. Zanimljivo, i tamo, usred ničega, moguće je naići na prodavače. Čim spaze metu, upute se prema njoj na motoru i pokušavaju prodati najčešće ili pustinjske ruže ili nakit. Vrativši se u Hammamet, odahnula sam. S. me za razliku od prijašnjeg puta nije čekao ispred hotela. Međutim, kad sam stigla kući, i mjesecima nakon boravka u Tunisu, slao mi je uznemirujuće poruke gdje me vrijeđao i nazivao pogrdnim imenima, a sve zato što nisam pristala na romansu s njim, prije no što sam ga blokirala na svim mogućim društvenim mrežama. Otada više nije stupio u kontakt sa mnom.

C:\Users\Administrator\Documents\Documents\Putovanja\PUTOPISI\TUNIS\5\Slike\3.jpg
Spremne za „polijetanje“ // Foto: Zoran Bijač
C:\Users\Administrator\Documents\Documents\Putovanja\PUTOPISI\TUNIS\5\Slike\4.jpg
Na kraljicama pustinje // Foto: Privatna arhiva
C:\Users\Administrator\Documents\Documents\Putovanja\PUTOPISI\TUNIS\5\Slike\5.jpg
Zajednička šetnja Saharom // Foto: Lea Bijač
C:\Users\Administrator\Documents\Documents\Putovanja\PUTOPISI\TUNIS\5\Slike\6.jpg
Usputni pejzaž // Foto: Lea Bijač
C:\Users\Administrator\Documents\Documents\Putovanja\PUTOPISI\TUNIS\5\Slike\7.jpg
Sa svojom devom i vodičem // Foto: Zoran Bijač

Tako smo otprilike završili naš posjet Tunisu. Iako mala, ta sjevernoafrička država nudi red prirodnih fenomena i ljepota, red  različitih ljetnih aktivnosti, red poludjelih Tunižana. Iako sam zahvaljujući S. osjetila i njegov gorak okus, Tunis mi ostaje u izuzetno lijepom sjećanju. Možda ću mu se jednog dana i vratiti, tko zna? Ali taj put u čvrstim i sigurnim rukama svog dečka. 

Pratite nas na društvenim mrežama!