Prigodni žig u križevačkoj pošti uz 110. obljetnicu leta Dragutina Novaka

U pošti u Križevcima danas je u upotrebi prigodni
poštanski žig uz 110. obljetnicu leta prvog hrvatskog
pilota Dragutina Novaka.
Dragutin Karlo Novak poletio je, prvi u Hrvatskoj, avionom konstruktora Slavoljuba Penkale 22.
/ 23. lipnja 1910. godine s vojnog vježbališta u Črnomercu (Kajzerica), u Zagrebu. Kasnije,
avion se, prilikom jednog Novakovog leta 20. listopada 1910., oštetio i Penkala je odustao od
daljnjih istraživanja. Ipak, to je bio prvi let avionom na motorni pogon u Hrvatskoj i time Dragutin
Novak postaje prvim hrvatskim pilotom u povijesti.
Dragutin Novak, rođen je u Zagrebu u Ilici 19. Rano je ostao bez roditelja, tako da je brigu o
njemu preuzela teta. Osnovnu školu završio je u Krajiškoj ul. u Zagrebu, odlazi u konvikt
u Tropavu (Šleska) gdje završava mehaničarski zanat za preciznu mehaniku. Odlazi sestri
u Budimpeštu gdje 1910. prisustvuje natjecanju aviona. Kratko iza toga vraća se u Zagreb i
zapošljava kod Slavoljuba Penkale koji u to vrijeme radi na konstrukciji aviona i postaje mu
desna ruka kod izrade i ispitivanja letnih osobina, sve do prvog leta u Hrvatskoj, te do konačnog
odustajanja Penkale od daljnjih radova na avionu.
Na poziv, prelazi k fotografu i poduzetniku Mihajlu Merćepu, koji je u međuvremenu također
izgradio hangar pored Penkalina i doveo u Zagreb braću Slovence, Edvarda i Joška
Rusjana koji su uz financijsku pomoć Merćepa počeli graditi svoj avion (inače, unatoč dojmu koji
se stekao u dijelu javnosti, uglavnom njegovom zaslugom, sam Mihajlo Merćep nije nikada letio,
niti bio konstruktorom ili sl., već poduzetnikom koji je želio iskoristiti slavu Edvarda Rusjana i
kasnije Dragutina Novaka, na vrijeme uvidjevši budućnost zrakoplovstva).
Novak im se pridružio i pomagao pri izradi aviona. Avionom je krajem 1910. godine Edvard
Rusjan poletio na probni let iznad Zagreba. Nakon pogibje Edvarda Rusjana 1911. u Beogradu,
Novak radi s Joškom Rusjanom na više verzija Rusjanovog (sada: Merćep-Rusjanovog) aviona
i bitno unapređuje dotadanje komande za dubinsko i postranično upravljanje “na ruksak”,
osmišljavanjem i izradom volana za bočno upravljanje dubinom i nagibom, te mnoga druga
poboljšanja.

Novak je na jednom od tih aviona pobijedio 20. i 21. kolovoza 1911. na Drugom avijatičarskom
natjecanju u Budimpešti. Letio je i u Zagrebu, Osijeku, Budimpešti, a 5. svibnja 1912. pobjeđuje
i na aeromitingu u Grazu gdje doživljava pad. Napušta ga slavohlepni gazda Merćep, ostavivši
ga bez skrbi u bolnici, i tu se njihova suradnja prekida. Novak nakon izlaska iz bolnice radi u
tvornici Puch. Vraća se u Hrvatsku 1913. i zapošljava kao moto-mehaničar u Velikom Ravnu
kod Križevaca.
Koncem 1914. (1. listopada), odlazi u vojsku i nakon kraćeg vojevanja u pješadiji (gdje biva
odlikovan), prebacuju ga u avijaciju Austro-Ugarske monarhije. Za pilotske zasluge dobio je
Zlatnu medalju za hrabrost, Srebrnu medalju prve klase, titulu Feldpilota i Križ s vijencem.
Od 1916. nakon ranjavanja prilikom borbenog leta (kada je nakon eksplozije granate pored
aviona, oglušio na lijevo uho), postavljen je za učitelja letenja u najznačajnijoj vojno-pilotskoj
školi Monarhije u Bečkome Novome Mjestu. Ima pilotske dozvole vojnog i civilnog pilota. Po
završetku Prvog svjetskog rata odbio je ostati u Austrijskoj vojsci i vraća se u Veliki Raven
obitelji (supruzi Anđeli r. Pongrac i tek rođenoj kćerki Nevenki, kasnije dobivaju i kćer Dešu).
Prestaje trajno letjeti, tako da se više nikada nije vinuo u zrak niti kao putnik. Seli se s obitelji
u Križevce gdje kratko radi u paromlinu, vraća se zatim u Zagreb na Anatomski institut
Medicinskog fakulteta, a 1923. ponovno radi u Križevcima u gradskoj Munjari-elektrani.
Osniva 1927. u Križevcima vlastito autoprijevozno poduzeće, autobus i taksi prijevoz putnika.
Nakon 1945. ostaje bez autoparka i zapošljava se 1948. kao ravnatelj Gradskog autobusnog
poduzeća u Križevcima. Sljedeće, 1949. do umirovljenja 1954. radi na Poljoprivrednom
tehnikumu u Križevcima. Nakon 50 godina, 1970.g., vraća se u rodni Zagreb s obitelji, gdje 31.
listopada 1978. umire u 86. godini života.
Nakon 1918.godine, sustavno je narednih 60 godina prešućivan njegov doprinos povijesti
hrvatskoga zrakoplovstva. Zalaganjem obitelji i entuzijasta, konačno je njegov doprinos
vrednovan uvrštavanjem u Hrvatsku enciklopediju LZMK (7. tom), a uskoro se očekuje i njegovo
uvrštavanje u Hrvatski biografski leksikon. O njemu je snimljena i prikazana dokumentarna TV
emisija “Dragutin Novak – prvi hrvatski letač” 2000. godine, a pored aerodroma Lučko postoji
ulica s njegovim imenom (zaslugom ing. Borisa Puhlovskog pisca knjige o Dragutinu Novaku iz
1995.). Najkompletnije djelo o povijesti hrvatskog zrakoplovstva i doprinosu Dragutina Novaka,
napisala je 2001. Zlata Klapčić pod naslovom “Posrtanje u nebo – povijest rane avijacije u
Hrvatskoj”.
Grad Križevci odužio mu se postavom spomen-ploče na kući u kojoj je živio i radio, nazvavši
susjedno šetalište imenom Dragutina Novaka te nazvavši njegovim imenom Aeroklub. Na svojoj
rodnoj kući u dvorištu zgrade u Ilici 19. u Zagrebu još nema spomen-ploču. Predstojeća
proslava 100. obljetnice prvoga leta u Hrvatskoj 2010. godine, prilika je za ispravak i te,
posljednje nepravde.
Genijalni konstruktor i izumitelj Slavoljub Penkala i prvi hrvatski pilot Dragutin Novak,
nerazdvojan je dvojac u pionirskim počecima razvoja hrvatskog zrakoplovstva motornim avionima, oni su svojevrsna naša braća Braća Wright.


(Wikipedia)

Pratite nas na društvenim mrežama!