Cherry rajčica – iznimno povrće!

Cherry” rajčica je, uz kultivare rajčice krupnih plodova, sve češća u kućnim vrtovima, posebice zbog prepoznatljivih kvalitativnih svojstava. Hrvatski naziv za „cherry“ rajčicu je trešnjolika ili trešnjasta rajčica.

Vrlo sitni trešnjoliki kultivari razvijaju plodove mase 10 do 15 g, dok su nešto krupniji mase do 30 g. Broj plodova u grozdu varira ovisno o kultivaru uglavnom od 15 do 20, ali i više od 30.
Praktični i ukusni plodovi

Zreli plod može biti crvene, crveno-narančaste i žute boje. Plodovi trešnjolike rajčice sadrže znatno više suhe tvari (čak i više od 10 %) i topljive suhe tvari od krupnih plodova, što znači da imaju veću nutritivnu vrijednost. Zbog povoljnijeg odnosa šećera i kiselina, aromatičnijeg su okusa i slađi. Iako zbog sitnih plodova nisu toliko zanimljive za umake i slično, to nadoknađuju svojim drugim svojstvima: brže dozrijevaju od krupnih; izuzetno su rodne; često su otpornije na bolesti i najduže na jesen daju plodove; odlične su za pojesti odmah na vrtu, radi praktične manje veličine; djeca ih obožavaju i često ih sama beru.

Iznimno zdrava namirnica
Rajčica je jedan od najbogatijih prirodnih izvora vitamina C. Sadrži i znatne količine vitamina B te vitamina E i K. Bogata je kalijem, natrijem, magnezijem, kalcijem i željezom te elementima u tragovima. Najbogatija je bakrom, a željeza sadrži više nego pileće meso, riba i mlijeko. Rajčica i proizvodi od rajčice važan su izvor karotenoida u svakodnevnoj prehrani (600 μg/100 g). Od oko 600 različitih karotenoida posebno se ističu: α-karoten, β-karoten, lutein, zeaksantin i likopen kao jedan od najznačajnijih predstavnika.

Likopen je biljni pigment koji daje crvenu boju rajčici, lubenici i crvenom grejpu. On ima najjače antioksidativno djelovanje od svih karotenoida prisutnih u namirnicama, dvostruko snažnije od β-karotena i deset puta snažnije od α-tokoferola u neutraliziranju slobodnih radikala. Likopen u proizvodima rajčice ima mnogo veću iskoristivost nego u svježoj rajčici uz prisustvo masti, primjenu topline te količinu i prisustvo drugih karotenoida poput β-karotena. Osim što ne sadrži oksalnu kiselinu, pa u njoj mogu uživati i oboljeli od reume i upale zglobova, rajčica povećava i izlučivanje vode iz organizma, dobro djeluje na srce i krvotok, regulira probavu i snizuje krvni tlak. Bogata je pektinima i mnogim organskim kiselinama koje potiču tek, aktiviraju probavne procese i sprječavaju negativno djelovanje bakterija.

Vlažnost tla je jako bitna
U uzgoju rajčice na otvorenom, rast i razvoj je ograničen temperaturama te količinom vode i dostupnim hranjivima. Ako su nakon sadnje temperature oko 10 °C ili niže tijekom nekoliko dana, dolazi do zaustavljanja rasta i žućenja listova. Optimalne dnevne temperature za rast i razvoj rajčice su 20 do 25 °C te 13 do 17 °C noćne, uz relativnu vlagu zraka između 60 i 70 %. Stoga se ne preporučuje sadnja presadnica prije 1. svibnja u mediteranskom te 10. svibnja u kontinentalnom dijelu Hrvatske. Visoke temperature tijekom ljeta, praćene niskom relativnom vlagom zraka mogu uzrokovati opadanje cvjetova jer je pri temperaturi iznad 30 °C smanjena klijavost polena.

Navodnjavanje (zalijevanje) se provodi, ovisno o tipu tla i temperaturama, svakih dva do pet dana. Cilj je održavati vlažnost tla na 60 do 70 % poljskog vodnog kapaciteta (PVK) tijekom vegetativnog rasta i na oko 80 % PVK tijekom plodonošenja. Obroci navodnjavanja u početku iznose 10 do 15 L/m2, a u punoj vegetaciji 20 do 25 L/m2. Pomoću sustava za navodnjavanje kapanjem provodi se i fertirigacija, odnosno prihrana vodotopivim gnojivima.

Pinciranje je obavezno
U povoljnim uvjetima rajčica ima bujan vegetativni rast i nakon sadnje brzo razvija postrane grane (zaperke) u pazuhu razvijenih listova. Kod visokih kultivara zaperci se odstranjuju rukom, nožem ili škarama kad narastu do 5 cm, što se naziva pinciranje. Ako se pinciranje ne provodi na vrijeme, bujan vegetativni rast utječe na smanjeno zametanje plodova i krupnoću plodova. Poželjno je odstraniti i donje listove (do prvog grozda), koji su počeli žutjeti i gubiti funkciju, a mogu biti zaraženi gljivičnim bolestima. S druge strane, ako plodovi nisu dobro zaštićeni lišćem mogu se pojaviti ožegotine izazvane intenzivnim sunčevim zračenjem.

Trešnjolika rajčica se bere pojedinačno ili u grozdu. Pojedinačni plodovi beru se s čaškom i dijelom stapke ploda, najčešće dva puta tjedno. Ako se bere cijeli grozd, tada se u njemu nalaze plodovi različitog stupnja zrelosti. Manje zreli plodovi mogu dozrijeti i nakon berbe kroz nekoliko dana na sobnoj temperaturi. U grozdu se razvijaju krupniji plodovi ako se tijekom vegetacije provodi prikraćivanje cvjetnih grana. (Agroklub)

Pratite nas na društvenim mrežama!