Kako suzbiti štetnike bez kemijskih pesticida?

Štetni kukci glavna su prijetnja proizvodnji hrane, a ujedno su i najvažniji uzročnik gubitka prinosa poljoprivrednih kultura. Svake godine troše se velike količine insekticida u suzbijanju štetnika što proizvođačima predstavlja veliko financijsko opterećenje. S obzirom na opasnost od velikih ekonomskih gubitaka, proizvođači često obavljaju veći broj primjena insekticida od potrebnog uz korištenje pripravaka istog mehanizma djelovanja. Kao posljedica toga pojedini štetni kukci razvili su rezistentnost na određene aktivne tvari, a njihova primjena više nije učinkovita. S obzirom na razvoj rezistentnosti kod većeg broja ekonomski važnih štetnika te zabranu primjene pojedinih aktivnih tvari proizvođači imaju sve manje učinkovitih kemijskih rješenja u zaštiti poljoprivrednih kultura.

Zbog toga je potrebno razviti nove alternativne, nekemijske mjere koje će biti dovoljno učinkovite u suzbijanju štetnika nakon što visina njihove populacije dostigne prag odluke. Pojedine se mjere već koriste u zaštiti nekih poljoprivrednih kultura od rezistentnih populacija štetnika, međutim one ne moraju biti uvijek učinkovite, a njihov uspjeh ovisi o raznim čimbenicima tijekom vegetacijske sezone. Neke od nekemijskih mjera jesu tzv. „push-pull“ strategija, SIT tehnika i masovni ulov štetnika.

Push-pull“ strategija

„Push-pull“ strategija predstavlja kombinaciju stimulansa koji mijenjaju ponašanje štetnika, a oni utječu na prostorni raspored i gustoću populacije. Ova mjera uključuje dvije komponente – „push“ (gurnuti) komponenta koja omogućava odgurnuti štetnika od glavnog usjeva korištenjem različitih repelenata i „pull“ (povući) komponenta koja istovremeno privlači štetnike na drugo područje (Slika 1).

Jedna od najvažnijih komponenti ove strategije jesu lovne biljke iako su one samo dio ove strategije, odnosno njena „pull“ komponenta koja ima za cilj odmaknuti štetnike od glavnog usjeva što omogućuje smanjenje unosa insekticida potrebnih za njihovo suzbijanje, a u pojedinim slučajevima primjena insekticida može u potpunosti izostati. Lovne biljke učinkovito se koriste u smanjenju populacije nekih štetnika kao repičina sjajnika, žičnjaka, krumpirove i repine nematode i dr.

Visoka učinkovitost lovnih biljaka utvrđena je u suzbijanju repičina sjajnika, a za potrebe istraživanja uspostavljena su tri polja uljane repice, veličine 1 ha. Lovne biljke (ogrštica) zasijane su uz bočne rubove glavnog usjeva, tjedan dana prije sjetve uljane repice, u različitom udjelu (25 %, 20 % i 15 %) u odnosu na glavni usjev. Lovne biljke su u potpunosti ispunile svoju ulogu na sva tri polja jer je na njima utvrđena najveća koncentracija odraslih oblika repičina sjajnika. Na biljkama uljane repice prosječan broj repičina sjajnika po terminalnom cvatu nije prelazio kritičan broj, a primjena insekticida je izostala. Već i kod najmanjeg udjela lovnih biljaka (15 %) ispunjena je uloga lovnih biljaka u privlačenju štetnika (Gotlin Čuljak i sur., 2016.g).

SIT tehnika temelji se na ispuštanju velikog broj sterilnih mužjaka određene vrste na veliko područje uzgoja pojedine kulture. Veliki broj mužjaka se prethodno uzgaja u laboratoriju koji se prije ispuštanja steriliziraju različitim metodama. Sterilni mužjaci, ispušteni u nasad, brojčano su nadmoćni i konkuriraju prirodnim plodnim mužjacima te kopuliraju sa ženkama, međutim ženke odlažu sterilna jaja iz kojih se ne razvija potomstvo čime se smanjuje i brojnost štetnika u narednim godinama. Ova se metoda danas koristi za suzbijanje većeg broja štetnika kao što su mediteranska voćna muha, lukova muha, trešnjina muha i dr.

Učinkovitost ove metode utvrđena je u suzbijanju mediteranske voćne muhe u okviru pilot projekta na području doline Neretve u razdoblju 2010. – 2013.g. Tijekom dvije godine ispušteno je 350 milijuna jedinki sterilnih mužjaka pri čemu je njihova brojnost, u ukupnoj populaciji, bila znatno viša u odnosu na fertilne mužjake uz smanjeni indeks zaraze na plodovima (Bjeliš i sur., 2016.).

Masovni ulov štetnika

Metoda masovnog ulova štetnika uključuje postavljanje velikog broja trapova s atraktantom u usjev kako bi se uhvatio što veći broj jedinki ciljanog štetnika. Cilj metode je smanjiti broj jedinki iduće generacije ulovom samo mužjaka ili oba spola na određenom području. Kao sredstvo privlačenja koriste se feromoni, hranidbeni atraktanti, a ponekad i boja.

Jedan od primjera masovnog ulova, koji se provodio na području Istre (Jurkovć i sur., 2013.g.), jest masovni ulov lisnog minera rajčice. Istraživanje je provedeno u zaštićenom prostoru, a za masovni ulov korištene su dvije vrste trapova – tutasan (Slika 2.a) i ferolite (Slika 2.b) koji su postavljeni u vrijeme sadnje rajčice. Tutasan trap sastoji se od plastične posude koja se puni vodom i u kombinaciji s feromonom privlači samo mužjake. Ferolite je kombinacija seksualnog atraktanta i svjetlosti određene frekvencije te privlači oba spola, a radi tijekom zadnja četiri sata u noći.

Temeljem primjene ove tehnike suzbijanja utvrđeno je znatno smanjenje populacije lisnog minera rajčice kao i smanjenje broja primjena insekticida. U slučaju niske populacije ovog štetnika masovni ulov sam je po sebi učinkovit, ali u slučaju visoke populacije štetnika ipak je potrebno uključiti i kemijske mjere.

Navedene nekemijske metode relativno su zahtjevne za provedbu jer zahtijevaju više znanja, veći utrošak vremena, a neke od njih zahtijevaju i „žrtvovanje“ uzgojnih površina za provedbu. S druge strane one su vrlo učinkovite, a kod pojedinih metoda primjena insekticida može u potpunosti izostati. Preduvjeti za učinkovito korištenje ovih metoda jesu prognoza pojave štetnika i pravovremena signalizacije te njihova pravovremena priprema i primjena. Za provođenje ovih mjera potrebna je i dodatna edukacija osoba koje ih primjenjuju, ali i spremnost proizvođača za korištenjem i provođenjem ovih metoda. Neke od ovih mjera nisu dovoljne ako se primjenjuju samostalno, ali u kombinaciji s kemijskim mjerama postiže se uspjeh u zaštiti pojedinih poljoprivrednih kultura od štetnika.

(Gospodarski list)

Pratite nas na društvenim mrežama!