Otvorena izloža Saše Živkovića "Mjesto gdje su sjene hladne" uz 25 godina stvaralaštva

U Likovnoj galeriji Gradskog muzeja Križevci u okviru Drugog križevačkog
likovnog ljeta, u četvrtak navečer otvorena je izložba radova križevačkog
slikara i profesora Saše Živkovića.
Saša Živković na početku je održao kraći performans “Nemoć”, a na
otvorenju izložbe uvodno se obratila ravnateljica Gradskog muzeja Križevci
Tea Hatadi koja je istakla da je Saša osoba koja je posljednjih 25 godina u
Križevcima upoznala i obrazovala, pratila sve trendove i dovodila ih u
Križevce te pokazala što je to suvremena umjetnost.
“Saša je osoba kojoj moramo biti zahvalni da smo imali priliku u ovih 25
godina upoznati umjetnost i da su Križevci imali osobu koja je tu umjetnost
donosila ovdje” – kazala je Tea Hatadi.

Saša Živković je projektom predstavio radove koji su oblikovani specifično za
Likovnu galeriju, prezentirao je ambijente koje povezuje ideja odnosa
umjetnika, umjetnosti i društva. Izloženi su radovi multimedijalnog karaktera
od fotografije, ambijenta, instalacije do performansa.
O umjetniku i njegovom djelu govorio je kritičar Marijan Špoljar, autor
kataloga koji se najprije osvrnuo na “Nemoć”:
“Zanimljivo je da ta riječ, taj pojam dolazi od hiperproduktivnog autora, od
čovjeka koji je više od 25 godina vrlo intenzivno prisutan na galerijskoj sceni,
koji i sam razmišlja o umjetnosti, predaje studentima, piše sjajne tekstove.
Zašto nemoć? Očito nije riječ o stvaralačkoj nemoći, nego je ta nemoć
okrenuta prema onome što umjetnici govore prema nekom društvenom
kontekstu. To je neka naša opća nemoć, a umjetnika posebno da stvari
promijeni, ne samo sagleda nego da treba nešto učiniti, bilo u društvu
općenito, bilo u kontekstu kulture, u odnosu kulturne institucije i institucije samih umjetnika i, naravno, status samog umjetnika u društvu” – kazao je
Marijan Špoljar.

Saša Živković kazao je da je 25 godina rada za njega 25 godina uživanja, ali
i borbe sa vlastitim sjenama i sjenama koje nas okružuju. Osvrnuo se na
izložene radove, a zatim zahvalio svima koji ga podržavaju:
“U ovih 25 godina rada upoznao sam puno umjetnika, stekao frendova i
frendica, stvorili smo neke stvari u Križevcima. Imamo i 20 godina udruge
K.V.A.R.K. u kojoj dosta djelujem” – kazao je i zahvalio Gradskom muzeju,
Ogranku Matice hrvatske s kojim je surađivao, a najviše, naravno, svojim
roditeljima.

Izložbu je otvorio pročelnik Sandro Novosel koji je kazao da se vidi što znači
moć jednog performansa, otvoren je jedan novi pogled na umjetnost:
“Dao nam je svima neku novu perspektivu, novo gledanje na neke
postojeće stvari”.

“U nedavnim prednajavama svoje aktualne križevačke izložbe, Saša
Živković koristio je pojam “Retrospektiva“ kao značenjski posve jasnu
naznaku svoje namjere. Kako nečija retrospektiva podrazumijeva kodificirani
sitem radnji, metoda i postupaka kojima je namjera detaljno prikazati minuli
rad (umjetnika), a cilja na opremu njegova opusa i potvrđivanje puta za
Parnas, od Živkovićeve bi “retrospektive“ manje upućeni pratilac očekivao
muzeografski preglednu, analitički preciznu i povijesno točnu rekonstrukciju
“prijeđenoga puta“, sa svom kritičkom aparaturom koja taj put potvrđuje i
sankcionira u svojoj većoj ili manjoj važnosti. Međutim, gotovo ništa od toga
ne prati aktualnu izložbu, a jedva da se može govoriti i o arhiviranju

artefakata: umjesto toga – za poznavaoce sasvim očekivano – Živković je
reaktualizirao svoje ranije radove, stavio ih u kontekst cjelovitog projekta i
povezao ih s nekim novim radovima u intrigantni niz, koji ne predstavlja
sumu niti je puki zbir, nego je cjelina s predumišljajem. Cjelina koja je
sistematizirana da bi se naglasila aktualnost njegovih fragmenata, a nije
strukturirana za opravdavanje minuloga rada.
Živković sebi dopušta apsolutnu slobodu izbora: iako educiran za slikara, on
koristi sva ona sredstva koja, medijski, tehnološki i izražajno nisu — slika.
Jedina slika, pak, koju izlaže i nije njegova, a k tome je još i znakovito —
naopačke — stavljena u prostor. Jeftini štos ili prostodušni čin ili promišljena,
simbolična demonstracija ili potpuno nevažni postupak? Bilo kako bilo, to je
čin s kojim se ne uzurpira istina niti se prisiljava na dirigirano čitanje.”
Iz predgovora izložbe: Marijan Špoljar

Životopis
Saša Živković rođen je 1970. godine u Koprivnici.
Diplomirao je 1998. na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, na
Nastavničkom odsjeku, pod mentorstvom Zlatka Kesera i Roberta Emila
Tanaya. 1996. godine radi na mjestu učitelja likovne kulture u Osnovnoj školi
“Vladimir Nazor” u Križevcima. Od 2007. zaposlen je u nastavnom zvanju
asistenta pri Učiteljskom fakultetu u Rijeci (s radnim mjestom u Gospiću). godine pri Odjelu za izobrazbu učitelja i odgojitelja u Zadru izabran je
u zvanje docenta, a od 2019. godine djeluje u nastavno-umjetničkom zvanju
izvanrednog profesora.
Član je HDLU-a i LU “Lika“. Jedan je od osnivača udruge K.V.A.R.K., u
sklopu koje se bavi projektima i organizacijom projekata vezanih uz likovnu i
vizualnu umjetnost.
U dva navrata boravio je na usavršavanju u Leipzigu kroz projekt “One side
story“ 2012. i “De/konstrukcija slike“ 2019. godine. Njegov rad uvršten je u
likovnu monografiju “Umjetnost Like“ u izdanju Udruge Ličana “Vila Velebita“ godine.

Živi i radi na relaciji Križevci – Gospić – Zadar.
Flickr: sasazivkovicsomeworks
Izložba se može pogledati svaki radni dan od 10 do 13 sati i od 18 do 20
sati, subotom od 10 do 12 sati.
Realizaciju izložbe i kataloga financijski podupiru Ministarstvo kulture
Republike Hrvatske, Grad Križevci i Koprivničko-križevačka županija.

Izložba radova Saše Živkovića u Likovnoj galeriji na Nemčićevom trgu može
se razgledati do 25. srpnja.

ji/radiokrizevci.hr

Pratite nas na društvenim mrežama!