Možda će vas zanimati – sorte vinove loze otporne na bolesti

Riječ ‘održivo’ od svoje prve upotrebe 1970-ih godina do danas bilježi
eksponencijalan rast, a naročito nakon 2000. godine kad jača svijest o
očuvanju prirode kroz koncept uravnoteženja ekonomske, društvene i
ekološke održivosti. Ne samo kao fraza, već i pozitivnim djelovanjem,
stručnjaci diljem svijeta razvijaju koncept održive poljoprivredne proizvodnje koja svakako uključuje i vinogradarstvo.
Povijest europske vinogradarske proizvodnje može se podijeliti na tri razdoblja. Prvo (prije 1845. godine) je karakterizirano odsutnošću osnovnih fitosanitarnih problema.
Nakon ovoga slijedi turbulentnih pola stoljeća tijekom kojeg se europska vinova loza susreće s tri značajna problema: prvo je nastupila pepelnica, nakon nje filoksera te u konačnici plamenjača. Tijekom narednih godina nastojalo se pronaći rješenja za nastale probleme te je uslijedilo razdoblje intenzivne upotrebe kemijske zaštite koje traje i
danas.

Neslavno prvo mjesto po potrošnji pesticida
Kako je europska (plemenita) vinova loza (Vitis vinifera L.) osjetljiva na bolesti (pepelnicu i plamenjaču) introducirane s američkog kontinenta, vinogradarstvo zahtijeva veće količine sredstava za zaštitu bilja. Prema potrošnji kemijskih sredstava za zaštitu od bolesti, vinova loza zauzima neslavno prvo mjesto među svim drugim poljoprivrednim kulturama. Procjenjuje se da od svih utrošenih pesticida u poljoprivredi
Europske unije na vinovu lozu otpada oko 40%, od čega 70% svih fungicida, dok vinogradarske površine zauzimaju samo 8%. Zbog navedenog, vrlo je važno razviti druge metode zaštite od pepelnice i plamenjače, a jedan od najefikasnijih načina je podizanje nasada s otpornim sortama.
Unutar vrste Vitis vinifera nema dovoljno genetičke varijabilnosti za poboljšanje otpornosti na najvažnije bolesti vinove loze te objektivno nema razloga ne koristiti druge srodne vrste kao izvore gena otpornosti. Razmatrajući mogućnosti koje se temelje na prirodnoj otpornosti, poznato je da određene američke ili azijske Vitis vrste mogu biti korištene kao izvori otpornih gena prilikom poboljšanja otpornosti vinove loze
na patogene. Koevolucijom na istom prostoru američke vrste razvile su mehanizme otpornosti prema pepelnici i plamenjači te su ove loze korištene kao izvori otpornosti u
oplemenjivanju europske vinove loze. Uz američke vrste, kao što su Vitis
rupestris, Vitis riparia, Vitis cinerea i Muscadinia rotundifolia, geni otpornosti pronađeni su i u azijskog vrsti Vitis amurensis.


Nakon introdukcije spomenutih bolesti na europsko tlo tijekom 19. stoljeća, uzgoj tradicionalnih sorata vinove loze postao je nemoguć bez značajne primjene fungicida na bazi bakra i sumpora, a znanstvenici su imali ideju stvoriti tzv. „idealnu sortu“ križanjem vinove loze s američkim vrstama koja bi u jednoj sorti objedinila kvalitetu europske loze te otpornost na bolesti i filokseru američke loze.
Unatoč lošoj kvaliteti, prvi križanci bili su dobar temelj za naredna križanja zbog otpornosti na bolesti. Brojnim povratnim križanjima sa sortama vinove loze stvorene su sorte novije generacije s visokim udjelom gena (>90%) vinove loze. Stoga one ispoljavaju kvalitetu plemenite vinove loze, odnosno potencijalno su prikladne za proizvodnju visokokvalitetnih vina koja mogu konkurirati vinima svjetski poznatih sorata, a ujedno su visoko otporne na plamenjaču i pepelnicu. Razina zaštite pri njihovom uzgoju bitno je niža te je dovoljno provesti dva do tri tretiranja tijekom
najnepovoljnijih godina, a kod nekih sorata u većini godina zaštitu je moguće izostaviti.
Jačanjem svijesti o očuvanju okoliša i zdravlju ljudi potrošnja pesticida nastoji se svesti na minimum. Tako je primjerice Vlada Francuske uvela program Ecophyto čiji je plan
smanjiti potrošnju sredstava za zaštitu bilja za 50% do 2025. godine što je ponovno
potaknulo institute diljem Europe stvarati otporne sorte.

Projekti u Hrvatskoj
Vinogradarski instituti, poput francuske INRAE-e (French National Institute for Agriculture, Food and Environment), njemačkog Julius Kühn-a i talijanskog Sveučilišta
Udine, posljednjih dvadesetak godina intenzivno rade na prirodnom ojačanju otpornosti, odnosno stvaranju kultivara s visokom tolerantnošću na najznačajnije bolesti putem pomno isplaniranih programa oplemenjivanja vinove loze. Takvi programi
rezultiraju kultivarima čija se otpornost temelji na više gena (poligenska otpornost), što je svojevrsna garancija dugotrajne otpornosti jer svaki takav gen aktivira različite mehanizme obrane od patogena.


Francuske sorte
U sklopu INRAE ResDur oplemenjivačkog programa, u siječnju 2018. godine
registrirana su četiri kultivara s otpornošću na gljivične bolesti čime su dobili svoje mjesto na službenoj francuskoj listi priznatih kultivara, a to su ‘Artaban’, ‘Vidoc’, ‘Floreal’ i ‘Voltis’. Sukladno uredbi Europske unije, navedeni kultivari mogu se koristiti za proizvodnju stolnoga grožđa ili vina sa zaštićenom oznakom zemljopisnog podrijetla (Protected Geographical Indication, PGI). Unošenjem ovih kultivara u službeni katalog
dokazano je kako kultivari koji sadrže poligensku otpornost prema plamenjači i pepelnici također mogu sadržavati vrlo dobra vinogradarska svojstva te se od njih mogu proizvoditi kvalitetna vina.
Francuska je zemlja s najdužom tradicijom stvaranja otpornih sorata. Nakon neuspjeha s prvom generacijom otpornih sorata taj je rad zamro i ponovno se obnovio kroz INRAE ResDur program.

Talijanske sorte
Prve talijanske sorte otporne na bolesti registrirane su u travnju 2015. godine, a rezultat su istraživanja i izuzetne sinergije javnog i privatnog sektora. Istraživanje je trajalo 15 godina, a provodili su ga znanstvenici sa Sveučilišta u Udinama (University of Udine) i Instituta za primijenjenu genomiku (Institute for Applied Genomics) u
Udinama. ‘Veličanstvenih deset’, kako ih nazivaju, uključuju pet crnih i pet bijelih sorata, a njihov najveći benefit očitava se u značajno smanjenim troškovima vinogradarenja uštedom na tretmanima zaštite od bolesti.

Njemačke sorte

Vodeće institucije za oplemenjivanje vinove loze u Njemačkoj su Institut za
oplemenjivanje vinove loze u Geisenheimu (Geisenheim Grape Breeding Institute), Institut Julius Kühn (Julius Kühn–Institut) u Geilweilerhofu te Institut za vinogradarstvo (Staatliche Weinbauinstitut) u Freiburgu koje rade na stvaranju novih kultivara s visokom otpornošću prema bolestima i prema stresnim uvjetima uzrokovanih vremenom, a koje su istovremeno prikladne za proizvodnju visokokvalitetnih vina. Bilo
da se radi o gljivičnim bolestima, štetnicima, klimatskim promjenama ili kvaliteti vina, oplemenjivanje vinove loze bitno pridonosi rješavanju sadašnjih i nadolazećih izazova.


(Gospodarski list)

Pratite nas na društvenim mrežama!