[PUTOPIS BY LEA BIJAČ] TAJLAND: Aklimatizacija (1)

A gdje je ključ?
Obučena u crno, s kosom isprepletenom u 50-ak tankih pletenica, preplaćenom henna tetovažom na ruci i nogama podignutima toliko gore da mi gotovo dodiruju prsa, sjedim u avionu okružena roditeljima i letim prvo prema Dohi, potom prema Zagrebu, a onda nas tata vozi do kuće, ako do Franje Tuđmana uspije pronaći ključ od auta. Trenutno ne zna gdje je. Još je jedina preostala opcija kofer, od kojeg smo se razdvojili nekoliko sati ranije.

Visinsko šaketanje
Da ćemo ići na Tajland, odlučili smo samo par tjedana prije puta. Šestosatni let od Zagreba do katarske Dohe protekao je uobičajeno. Najveći sam dio putovanja na vlastito iznenađenje prespavala. U Dohi sam se iz čizama presvukla u ljetno izdanje, smeđe ravne sandale i krem baloner, i jedva dočekala „smoking areu“, gdje sam, već drhtavim rukama, požudno zapalila dvije cigarete, jednu za drugom. Ah, kako su nakon toliko sati nepušenja godile… Nije bilo vremena za treću jer je boarding za let za Bangkok već počinjao. Bila je to sjajno povezana linija. Ni taj se let nije doimao ničime drugačijim od drugih, kad sam, čuvši urlanje, refleksno okrenula glavu iza sebe. Šake arogantnog muškarca u kasnim 50-ima sjedale su ravno na lice mladog Nijemca koji mu je na engleskom dobacivao: „You’re 60 years old! What do you want from me?!“ Svađa je navodno izbila jer je mali ispruženim nogama prepriječio put starijemu prema wc-u i trajala sve dok se gorostas iz reda ispred nije ustao i stao između dva zavađena ovna. Od osoba na dužnosti nije bilo nijednog muškarca ni osiguranja, a dvojicu po slijetanju nije dočekala tajlandska policija.

Kakav London, kakav Pariz… Najposjećeniji grad na svijetu je – Bangkok!
U Bangkok, glavni grad Tajlanda i s gotovo 23 milijuna posjetitelja godišnje najposjećeniji grad na svijetu, stigli smo nakon ukupno 12 sati čistog leta, nešto prije četiri sata ujutro, gdje su nas na aerodromu odmah poslali u dugačak i spor red za provjeru putovnica, unaprijed riješenih tajlandskih viza, davanja otisaka prstiju i fotografiranja lica. Kretali smo se kao puževi, dok se „naš“ službenik, uočila sam kad sam odlazila, istovremeno animirao gledanjem videa na YouTube-u.

Loša vijest za pušače
Brzo sam doznala da sam jedini pušač u grupi. To me razočaralo. Iako nisam voljela ljude, voljela sam „smoking buddyje“ jer smo automatski bili na bližoj valnoj duljini. Pušenje je zabranjeno po cijelom gradu, a dozvoljeno samo u rijetkim obilježenim zonama, kafićima i restoranima. Nepoštivanje pravila košta 2000 bahta (nešto manje od 450 kn; 1 kn = 4.5 bahta), ali pravila su tu da se malo i krše, zar ne? Srećom, unatoč urođenom nestašluku, ponekad i lijenosti, kaznu nisam platila nijednom u narednih 10 dana.

Prihvatljivih +6 za Tajland
Na vremensku razliku od plus šest sati za Tajland priviknuli smo se začuđujuće brzo i lako, iako smo s njome imali velikih problema na prošlim putovanjima na istok. Nije još bilo ni svanulo kad smo stigli u hotel. Vrijeme je otpočetka bilo ludo – vani vlažno i vruće, unutra i u prijevoznim sredstvima toliko klimatizirano da smo ponekad vapili za dugim rukavima.

Hrana o da, voda iz pipe ne
Odmah sam krenula s tajlandskom kuhinjom. Doručkovala sam pahuljice s jogurtom od jagode i noodles s jajima, povrćem i morskim plodovima, a pila kavu i sok od ananasa i manga. Uživala sam u njihovoj hrani od početka od kraja. Upozorili su nas jedino na vodu iz slavine – nju zbog štetnosti nikako nije valjalo piti, a to ne rade ni sami Tajlanđani. S obzirom na to da u sobu prema pravilniku hotela nismo mogli ući prije 13 sati, smjestili smo se na sedmom katu, gdje su mama i tata malo odspavali uz bazen, a ja se dopisivala s Lukom. Već mi je falio i htjela sam ga uza se.

Pratite nas na društvenim mrežama!