[PUTOPIS BY LEA BIJAČ] TAJLAND: Sa mnom među ruševine (3)

Noodles za doručak, ručak i večeru

Sljedeći dan počeo je nešto kasnije od prethodnog, ujutro oko osam sati, ali u istom prehrambenom tonu, naravno, uz noodles. Svakodnevno su izmjenjivali varijacije, no baš nijednom nisu omanuli. Tog jutra na meniju su bili rezanci s piletinom i povrćem. Ono što bismo u Hrvatskoj obično jeli za ručak ili večeru, na Tajlandu smo konzumirali u bilo koje doba dana. Bilo da je glavni sastojak meso ili morski plodovi, sve mi se apsolutno sviđalo. Noodles su pratili svježe voće i cijeđeni sokovi. Uživala sam u istočnjačkim okusima.

Nasloni glavu na moje rame

Cilj nam je bio stići do Ayutthaye, carstva osnovanog u 14. stoljeću, a čije je stanovništvo do 18. stoljeća činila brojka od oko milijun, čime je Ayutthaya bila jedan od najvećih gradova tog doba. Umor od prethodnog dana učinio je svoje pa mi je mama cijelim 70-kilometarskim putem u autobusu spavala na ramenu, dok je tata entuzijastično fotoaparatom ovjekovječivao usputne scene, skačući čas od jednog, čas do drugog prozora. Usput smo zastali u Ljetnoj palači i u još nekoliko budističkih hramova, no smatram kako je besmisleno da im navodim imena i detaljno ih opisujem jer je svaki bio sličan, gotovo identičan prethodnom. Iako daleki, egzotični i lijepi, umarali su me. 

C:\Users\Administrator\Documents\Documents\Putovanja\PUTOPISI\TAJLAND\Tajland 3\Slike\1.jpg

Dio Ljetne palače // Foto: Lea Bijač

C:\Users\Administrator\Documents\Documents\Putovanja\PUTOPISI\TAJLAND\Tajland 3\Slike\2.jpg

„Gola“ ramena u Ljetnoj palači – ne! // Foto: Zoran Bijač

C:\Users\Administrator\Documents\Documents\Putovanja\PUTOPISI\TAJLAND\Tajland 3\Slike\3.jpg

Dobro „isfrizirani“ slonići // Foto: Lea Bijač

C:\Users\Administrator\Documents\Documents\Putovanja\PUTOPISI\TAJLAND\Tajland 3\Slike\4.jpg

Lica kraljevske obitelji na svakom koraku // Foto; Lea Bijač

C:\Users\Administrator\Documents\Documents\Putovanja\PUTOPISI\TAJLAND\Tajland 3\Slike\5.jpg

Ćakula s domaćima ispred jednog od hramova // Foto: Zoran Bijač

C:\Users\Administrator\Documents\Documents\Putovanja\PUTOPISI\TAJLAND\Tajland 3\Slike\6.jpg

Zbog velikog broja turista, nije lako dobiti ovako samotnu fotografiju // Foto: Zoran Bijač

C:\Users\Administrator\Documents\Documents\Putovanja\PUTOPISI\TAJLAND\Tajland 3\Slike\7.jpg

Na putu prema gore // Foto: Zoran Bijač

C:\Users\Administrator\Documents\Documents\Putovanja\PUTOPISI\TAJLAND\Tajland 3\Slike\8.jpg

U gotovo identičnoj pozi // Foto: Zoran Bijač

Visoka temperatura, pa što?!

U međuvremenu sam dobila visoku temperaturu (srećom, taman malo prije pojave koronavirusa, zamišljam paniku koja bi nastupila da je stigla u punom jeku bolesti), no nije mi uspjela uništiti moral ni ručak u luksuznom hotelu, sačinjen od bezbroj jela serviranih na principu švedskog stola. Nudili su se ljuti rižoto od tune, pržena riba u crnom papru, čips od škampa (mmm, milina), razne salate, umaci s piletinom i povrćem uz neizostavnu ogromnu zdjelu kuhane bijele riže. Sjedili smo za stolom s grupom Hrvata koja je u to vrijeme na Tajlandu boravila duže od nas i koja je već doživjela stvari koje su nas tek čekale. Tako su nam uzbuđeno pričali o druženju sa slonovima u njihovom utočištu nedaleko od Bangkoka i pokazivali video snimke u kojima sjede na slonovim leđima, dok on zaranja u rijeku. Iako gotovo neustrašiva (izuzmimo ovaj puta žabe, guštere i visinu), mislila sam da su poludjeli i da nema šanse da ću to sama učiniti. Djelovalo mi je to po život opasno. Što ako slon uroni previše duboko i ponese me sa sobom? Kako ću do površine? Zvuči previše riskantno. Ne, ne, ja to neću raditi.

Biti i fizički iznad Bude – nezamislivo!

Stigavši u Ayuthhayu osjetila sam mir. Konačno me nitko nije sputavao da bezbrižno hodam u haljini u kojoj su mi vidljiva ramena. To nekada bogato sijamsko carstvo ujedno je i najslavniji i najdevastiraniji grad u tajlandskoj povijesti. Pršteći od priča koje ima za ispričati, turizam u gradu cvjeta. Najviše posjećen dio Ayuthhaye pod UNESCO-vom je zaštitom i sastoji se od četiri spektakularna hrama ranijeg perioda (14.-16. stoljeće) čiji krovovi prodiru kroz krošnje drveća. Lutajući kroz beskrajne drevne ruševine nisam mogla a da se ne osjećam ponizno pred tim moćnim spiritualnim vjerovanjima. Najgužvovitije bilo je kod korijenjem isprepletenog Budinog lica urezbarenog u donji dio jednog od stabala. Zanimljivo je ovdje napomenuti kako čovjek nikada, čak ni fizički ne smije biti iznad Bude, pa je fotografiranje s njim dozvoljeno samo u sjedećem položaju, gdje su ljudska lica u nižem nivou negoli Budino, a da bi sve bilo po pravilima, paze za to predviđeni zaštitari koji glasnom fućkom opominju neoprezne ili neupućene turiste.   

C:\Users\Administrator\Documents\Documents\Putovanja\PUTOPISI\TAJLAND\Tajland 3\Slike\9.jpg

Njezino veličanstvo – Ayutthaya // Foto: Lea Bijač

C:\Users\Administrator\Documents\Documents\Putovanja\PUTOPISI\TAJLAND\Tajland 3\Slike\10.jpg

Lutanje beskrajnim ruševinama // Foto: Zoran Bijač

C:\Users\Administrator\Documents\Documents\Putovanja\PUTOPISI\TAJLAND\Tajland 3\Slike\11.jpg

Već dobro poznati likovi // Foto: Zoran Bijač

C:\Users\Administrator\Documents\Documents\Putovanja\PUTOPISI\TAJLAND\Tajland 3\Slike\12.jpg

Najpopularnije mjesto na odredištu // Foto: Lea Bijač

C:\Users\Administrator\Documents\Documents\Putovanja\PUTOPISI\TAJLAND\Tajland 3\Slike\13.jpg

Glava // Foto: Lea Bijač

C:\Users\Administrator\Documents\Documents\Putovanja\PUTOPISI\TAJLAND\Tajland 3\Slike\14.jpg

Goruća crvena // Foto: Lea Bijač

Zatočeništvo ili plemenita utočišta?

Vozeći se iz Ayutthaye natrag prema Bangkoku, viđali smo razdragane posjetitelje Tajlanda koji su sjedili na teškim košarama na leđima slonova, njih po dvoje ili čak troje, četvero. Ne tako davno slonovi u Tajlandu bili su zaduženi za vuču posječenih stabala, no nakon donošenja odluke o zabrani istog, njihovi su treneri morali pronaći nov način kako bi se prehranili. Većina njih okrenula se zabavnoj industriji i turizmu, otišla u Bangkok i preplavila ulicu s košarama voća koje bi turisti kupovali i njime hranili životinje. Slonovi su sada morali moliti za hranu i izvoditi trikove. 2010. godine zakoni o zaštiti slonova te su radnje učinile ilegalnima. Prema procjenama, na Tajlandu se nalazi nešto više od četiri tisuće slonova u zatočeništvu u ukupno 300-tinjak kampova koji u zemlji postoje. Mnogi slonovi na Tajlandu prisilno su pripitomljavani, između ostalog i okovani i bodeni metalnim kukama, a kampovi se turistima redovito predstavljaju kao plemenita utočišta. 

C:\Users\Administrator\Documents\Documents\Putovanja\PUTOPISI\TAJLAND\Tajland 3\Slike\15.jpg

Za ili protiv? // Foto: Lea Bijač

(Ne)sretna Nova godina

Tako smo proveli zadnji dan 2019. godine. Unatoč i dalje povišenoj temperaturi nisam se dala zbuniti. Nakovrčala sam kosu, obukla kombinezon koji mi je Luka još u Hrvatskoj (kako se tada daleka činila) poklonio, obula sandale i uz cigaretu i hotelski bazen pričekala svoje da se i sami spreme, za, kako narod kaže, najluđu noć u godini. Nismo željeli klasičnu hotelsku večeru, a odbacili smo i mogućnost provoda u nekom od mnogobrojnih bangkokških sky barova jer je samo bivanje tamo (bez sjedećeg mjesta) uz jedno piće koštalo minimalno dvije tisuće kuna po osobi. Zbog svih okolnosti zato smo se odlučili za najjednostavniju i najjeftiniju opciju – ulicu. Taksijem (moguće ih je pronaći na svakom koraku) smo se odvezli do 15-ak minuta udaljenog mjesta na otvorenom gdje je bio organiziran zajednički doček Nove godine, dva sata prije vrhunca događanja. Šetali smo širokom ulicom preplavljenom ruljom i uživali u pogledu na prikladno novogodišnje uređeni Bangkok. Sve je sjajilo, baš kao i moje znojno čelo preplavljeno temperaturom. U 2020.-u smo ušli uz spektakularan vatromet i sok od manga kojeg smo kupili u trgovini. Međusobno smo se izljubili i poželjeli si sve najbolje. S obzirom na svjetinu, mislila sam da nema šanse da ćemo uhvatiti taksi za „doma“, no more taksista već je spremno čekalo na svoje putnike. Već sam se jedva držala na nogama i usrećilo me to. Uskočili smo u jedan i po povratku u hotel čestitali i obitelji i prijateljima u Hrvatskoj. Kod njih je tad bilo oko 18-19 sati i tek su se spremali za slavlje. 

C:\Users\Administrator\Documents\Documents\Putovanja\PUTOPISI\TAJLAND\Tajland 3\Slike\16.jpg

Ležerno temperaturno izdanje // Foto: Zoran Bijač

C:\Users\Administrator\Documents\Documents\Putovanja\PUTOPISI\TAJLAND\Tajland 3\Slike\17.jpg

Vruća noć na ulici Bangkoka // Foto: Zoran Bijač

C:\Users\Administrator\Documents\Documents\Putovanja\PUTOPISI\TAJLAND\Tajland 3\Slike\18.jpg

Doček Nove godine u kratkim rukavima?! // Foto: Zoran Bijač

C:\Users\Administrator\Documents\Documents\Putovanja\PUTOPISI\TAJLAND\Tajland 3\Slike\19.jpg

Među svjetinom u iščekivanju ponoći // Foto: Zoran Bijač

Ljubavi…

S Lukom sam komunicirala kad god sam bila u mogućnosti. Wi-fi su imali hoteli, kafići i restorani pa sam mu često i uživo prenosila što se događa, slala slike, videe. Falila mi je njegova prisutnost i ponekad sam se, kad bih se recimo našla sama na poznatom sedmom katu našeg hotela, osjećala usamljeno i daleko. Ipak, čvrsto sam vjerovala u našu ljubav i znala da ćemo još jači prebroditi moje putovanje po Tajlandu. 

Pratite nas na društvenim mrežama!