Većina naših građana i danas, kad su kamate gotovo 0, uporno drži novac isključivo u bankama

Štednja i depoziti u bankama iznose više od 300 milijardi kuna, usprkos prilično nepovoljnim uvjetima. Kamate na štednju blizu su nuli, no štedišama u Hrvatskoj očito je sigurnost na prvom mjestu, pa ni niske kamate nisu ih potaknule da novac preusmjere u ulaganja koja bi donijela veći prinos, ali i veći rizik.

Osim nesklonosti riziku, postoje i drugi razlozi zbog kojih je većini građana i dalje najdraža klasična štednja, a to su niska razina financijske pismenosti, slaba informiranost, ali i negativna iskustva iz prošlosti kada je dio građana ulažući u dionice ili fondove pretrpio znatne gubitke.

NOVAC U BANKAMA, A KAMATE BLIZU NULI

Marko Bogdan iz investicijske kuće InterCapital upravo nisku razinu financijske pismenosti ističe kao glavni razlog sklonosti držanja štednje u bankama. “Iako su kamatne stope zadnjih godina rapidno padale i trenutačno su blizu nula posto, značajan dio tržišta još uvijek radije izabire bankovnu štednju bez rizika ali i bez prinosa. S druge strane, investicije na tržištu kapitala uvijek imaju određenu razinu volatilnosti”, kaže Bogdan.

Kaže i da je volatilnost, odnosno učestale promjene cijena na burzi, u pozitivnom i negativnom smjeru, ono što ljude često odbija od ulaganja. “Niti jedna dionica ili obveznica nemaju linearno kretanje cijene na grafu, nego je riječ o krivulji koja, unatoč dugoročno pozitivnom kretanju, u kratkom roku ima i negativnih pomaka. Upravo je ta ‘nepredvidljivost’ kratkoročnih kretanja i mogućnost negativnog prinosa glavna prepreka za većinu klijenata. Naravno, volatilnost je važan faktor u kratkom roku ali se dužim rokovima ulaganja značajno umanjuje njezin utjecaj”, kaže Bogdan.

NISKA FINANCIJSKA PISMENOST

Vlatko Kesegić, broker iz FIMA Vrijednosnica, također ističe slabiju financijsku pismenost građana koja, kako kaže, proizlazi iz drugačijeg obrazovanja i iskustava hrvatskih građana u odnosu na građane Zapadne Europe. “S obzirom na kasniji ulazak Hrvatske u tržišni oblik gospodarstva Hrvati nisu bili u prilici osjetiti prednosti ulaganja u različite oblike financijske imovine na duži rok kakve su mogli iskusiti građani zemalja zapadnih članica EU-a”, kaže Kesegić.

Osim toga, domaće tržište kapitala nije se nikada oporavilo od posljednje krize. Glavni dionički indeks Zagrebačke burze CROBEX trenutno je na oko 1600 bodova, dok je njegova vrijednost na vrhuncu, 2007. godine preskočila 5000 bodova. “Građani imaju smanjenu sklonost ka riziku s obzirom na loša iskustva nakon posljednje financijske krize od koje se domaća burza još uvijek nije oporavila. Interesu za ulaganje u dionice nije pomogla ni kriza Agrokora koja je značajno narušila povjerenje građana u tržište kapitala”, kaže Kesegić.

VRHUNAC HRVATSKOG TRŽIŠTA KAPITALA

Najveći interes za tržišta kapitala kod hrvatskih građana pobudile su javne ponude dionica INA-e i Hrvatskog telekoma, 2006. i 2007. godine. Mnogi su tada čekali u redovima za upis dionica, a to im je ujedno bio i prvi susret s tim vidom ulaganja.

“Javne ponude dionica su odličan alat za podizanje svijesti o atraktivnosti tržišta kapitala što se dogodilo i kod nas. Interes građana za HT, kao i za ostale izlistane kompanije je bio nezapamćen. Nažalost, već sljedeću godinu nakon javne ponude dionica HT-a, došlo je do globalne financijske krize koja je imala veliki negativan utjecaj na domaće tržište kapitala čime je mnogima to prvo iskustvo investiranja bilo obilježeno značajnim gubitkom u kratkom roku”, kaže Bogdan.

PRIVIDNI DOJAM GUBITKA

No, iako dobar dio građana koji su uložili u te dionice ima dojam da su danas u gubitku, Bogdan kaže da to nije točno. “Važno je istaknuti da je povrat na investiciju, odnosno razlika u cijeni dionice plus dividende, pozitivan za obje dionice što još jednom naglašava važnost dugoročnog ulaganja”, podsjeća Bogdan.

Ipak, očekuje da će interes za tržište kapitala u budućnosti rasti. “U međuvremenu su mnoge kompanije napravile veliki iskorak u korporativnom upravljanju, načinu komuniciranja i transparentnosti te smatramo da je domaće tržište kapitala na dobrom putu. U kombinaciji s edukacijom građana na području financijske pismenosti, sigurni smo da će interes za ulaganje u domaće tvrtke u budućnosti rasti.”

KRIZA RASTJERALA ULAGAČE

Kesegić kaže da je interes za dionicama na javnim ponudama bio prisutan i zato što su one došle nakon niza godina gospodarskog rasta, u vrijeme velikog optimizma, no da je cijelu priču “presjekla” globalna kriza.

“Skok interesa za ulaganjem na tržištu kapitala i posebno u spomenute javne ponude dionica bio je povezan s trenutkom kad su se navedeni IPO-jevi događali. Domaće je gospodarstvo do 2007. godine raslo solidnim stopama što se odražavalo i na veću dinamiku i pozitivan sentiment na domaćoj burzi. Financijska kriza 2008. godine, koja je pogodila cijeli svijet, posebno se odrazila na domaće gospodarstvo pa je tržište kapitala stagniralo posljednjih deset godina zbog čega je došlo i do brzog splašnjavanja interesa građana za dodatnim investiranjem u financijske instrumente”, zaključuje Kesegić.

Kod odabira ulaganja bitno je uzeti u obzir životnu dob, trajanje ulaganja, individualnu spremnost na rizik i slične faktore. “Osnovni princip kojeg treba poznavati i poštivati prilikom investiranja je međuovisnost rizika, prinosa i trajanja ulaganja. Prethodno spomenuta volatilnost tu igra najveću ulogu. Što je investicija volatilnija, rok ulaganja treba biti što duži. Na primjer, ako cijene dionica padnu 20 posto na početku investiranja, ostalo je još dovoljno vremena do kraja ulaganja da se oporavkom tržišta oporavi i vrijednost investicije. S druge strane, klijent koji je godinu ili dvije do mirovine, kada planira početi koristiti sredstva, imat će značajno manji udio u dionicama bez obzira na njihov potencijal prinosa jer u slučaju negativnog pomaka ne bi bilo vremena za oporavak vrijednosti investiranja.”, kaže Bogdan.

KAKO KVALITETNO INVESTIRATI

Upozorava i da direktno ulaganje u vrijednosne papire ima određene barijere. “Za kvalitetno investiranje potrebno je posjedovati znanja i vještine za odabir, veću količinu novca za raspodjelu između više dionica radi smanjenja rizika te kontinuirano praćenje i prilagođavanje portfelja. Upravo to je smisao postojanja investicijskih fondova, da svim ulagačima omoguće profesionalno upravljanje i pristup tržištima kapitala”, kaže Bogdan.

Sličnog je mišljenja i Kesegić, koji kaže da nema univerzalno definirane alokacije imovine koja bi se odnosila na sve jednako. “Ona ovisi o različitim faktorima poput životne dobi, materijalne situacije kao i sklonosti riziku svake određene osobe. Ukoliko bi pojednostavili stvari onda bi bilo preporučljivo, pored tradicionalno uložene imovine u nekretninu i štednju, dio raspodijeliti u financijske instrumente. Prema najopćenitijoj teoriji taj dio bi bio raspoređen na način da se 60 posto odnosi na investicije u rizičnije instrumente poput dionica ili dioničkih fondova dok preostalih 40 posto u manje rizične instrumente poput obveznica ili obvezničkih fondova”, kaže Kesegić. /telegram.hr/

Pratite nas na društvenim mrežama!