[PUTOPIS BY LEA BIJAČ] ISLAND Do kraja neizvjesna polarna svjetlost (2)

Borealis, australis

Sjećate li se lude volje koju sam spomenula u prethodnom nastavku? Upravo je ona tatu i mene koštala 50 eura po osobi za samo potencijalno (s većim predznakom ne) uživanje u polarnoj svjetlosti, dok je mama zbog umora odlučila ostati u hotelskoj sobi. S voditeljicom kasnovečernjeg izleta sastali smo se kod opere Harpe i zajedno s 20-ak drugih entuzijasta zaposjeli hladni autobus čvrsto se nadajući da ćemo prvi put u životu svjedočiti tom veličanstvenom zelenkastom prirodnom fenomenu. Postoji više islandskih internetskih stranica koje prognoziraju mogućnost njegove pojave, no, naša noć nije izgledala nimalo obećavajuće. 

Što to polarna svjetlost uopće jest? Govorimo o svjetlosnoj pojavi u visokim slojevima Zemljine atmosfere. Što je blizina magnetskih polova veća, to se češće pojavljuje. Nastaje kada elektroni i ioni Sunčeva vjetra uđu u Zemljino magnetsko polje, te se, ubrzavajući prema polovima, sudaraju sa česticama zraka i na visinama između 90 i 150 kilometara tvore emisiju svjetlosti. Boja ovisi o gustoći zraka na različitim visinama u atmosferi. U dubljim slojevima atmosfere događa se puno sudara s molekulama zraka, što dovodi do toga da Sunčevim vjetrom pobuđeni kisik emitira zelenu svjetlost, a na velikim pak visinama, gdje je atmosfera rijetka, sudari među molekulama zraka nisu česti i kisik emitira crvenu svjetlost. Polarnu svjetlost na sjeveru nazivamo aurora borealis (prema rimskoj božici svitanja Aurori i grčkom bogu sjevernih vjetrova Boreju), a na jugu aurora australis.   

Nakon par sati vožnje po poluotoku Reykjanesu, stigli smo na naše odredište – neravan crn teren bez umjetnih izvora svjetlosti pun velikog kamenja i šiblja. Priznajem, na prvu se doimalo potpuno obeshrabrujuće i zastrašujuće, na osami, u crnini, tišini i hladnoći. Tad sam čvrsto sam primila tatu za ruku i pogledala gore, a kad ono… Zelenkasti valovi kao temperom ovlaš naneseni talasali su se na zvijezdama okupanom nebu i prkosili svim prognozama, a naše oči doživljavale svojevrsnu katarzu. „Moja prva aurora borealis!“, klicala sam od sreće i u sebi i van sebe. Nakon prvotnog divljenja, ne želeći izgubiti ovjekovječeni trenutak, brzo smo se uhvatili u koštac s foto opremom. Polarna svjetlost preko objektiva mobitela uopće nije bila vidljiva, već je zahtijevala viši tehnički stupanj i baratanje profesionalnim fotoaparatima. Uživala sam u njoj 90-ak minuta, kad sam ipak, potaknuta neizdržljivom hladnoćom vani, utočište morala pronaći u ipak nešto toplijem autobusu. Onako sklupčana, promatrala sam ples boja iznutra sve do neizbježnog polaska. Tata je pak iz busa izašao prvi, a u njega ušao zadnji. Na njegovom ramenu zaspala sam već na putu, a kad smo stigli „kući“, mama se prenula iz sna i u bunilu pitala: „I? Je li bila?“ O, da samo znaš kako je bila. 

C:\Users\Administrator\Documents\Documents\Putovanja\PUTOPISI\ISLAND\2\Slike\IMG_3200b.jpg
Polarna svjetlost promatrana s poluotoka Reykjanesa // Foto: Zoran Bijač
C:\Users\Administrator\Documents\Documents\Putovanja\PUTOPISI\ISLAND\2\Slike\2.jpg
Zelenkasti valovi kao temperom ovlaš naneseni // Foto: Zoran Bijač

+ son, + dóttir

Spavali smo dugo i kvalitetno. Po buđenju, prijepodne smo proveli u razgledavanju još uvijek hladnog i kišnog Reykjavika, prvo posjetivši muzej kipara Asmundura Sveinssona na otvorenom. Ovdje spominjem kako na Islandu prezime muškog djeteta nastaje spajanjem očevog imena + son, a ženskog spajanjem očevog imena + dóttir. Tako bih ja bila Zorandóttir, a Luka Predragson. Prema tome, primjerice, sva četiri člana islandske obitelji s kćeri i sinom imaju različito prezime. Jeste li znali da se slavna islandska pjevačica Björk preziva Guðmundsdóttir? Sasvim zanimljivo, zar ne?

C:\Users\Administrator\Documents\Documents\Putovanja\PUTOPISI\ISLAND\2\Slike\3.jpg
Jedan od izložaka islandskog umjetnika A. Sveinssona // Foto: Zoran Bijač

Uslijedio je samo vanjski obilazak kuće Höfði, poznatoj kao lokaciji na kojoj su se 1986. godine sastali predsjednici R. Reagan i M. Gorbachev, a koji je bio korak prema okončanju Hladnog rata. Otad se koristi samo za svečana primanja. Lokalna legenda kaže da je opsjednuta duhom mlade djevojke. Neizostavno je u Reykjaviku vidjeti i dotaknuti i skulpturu Sunčev putnik, kao i već spomenutu, od stakla izrađenu operu Harpu. Šećući gradom, nisam mogla a da ne primijetim i velik broj pomno urađenih grafita. 

C:\Users\Administrator\Documents\Documents\Putovanja\PUTOPISI\ISLAND\2\Slike\4.jpg
Ispred kuće Höfði // Foto: Zoran Bijač
C:\Users\Administrator\Documents\Documents\Putovanja\PUTOPISI\ISLAND\2\Slike\5.jpg
Sa Sunčevim putnikom // Foto: Zoran Bijač
C:\Users\Administrator\Documents\Documents\Putovanja\PUTOPISI\ISLAND\2\Slike\6.jpg
Opera Harpa izvana // Foto: Zoran Bijač
C:\Users\Administrator\Documents\Documents\Putovanja\PUTOPISI\ISLAND\2\Slike\7.jpg
I iznutra // Foto: Lea Bijač
C:\Users\Administrator\Documents\Documents\Putovanja\PUTOPISI\ISLAND\2\Slike\8.JPG
Kišna Hallgrimskirkja // Foto: Lea Bijač
C:\Users\Administrator\Documents\Documents\Putovanja\PUTOPISI\ISLAND\2\Slike\9.JPG
Samo jedan od brojnih primjeraka uličnih grafita u Reykjaviku // Foto: Lea Bijač
Pratite nas na društvenim mrežama!