[PUTOPIS BY LEA BIJAČ] ISLAND Lijepa i ubojita (4., posljednji nastavak)

Seljalandsfoss

Smećkaste, suhe vlati trave zajedno sa prodorno zelenom mahovinom i sveprisutnim sivim oblacima plesale su svoj ples na vjetru dok smo mi putovali istočno od Reykjavika prema vodopadu Seljalandsfoss. On je smješten svega 100-tinjak metara hoda od parkirališta, što mu je zasigurno veliki plus u privlačenju posjetitelja sa svih strana svijeta, za razliku od brojnih sakrivenih islandskih blaga koja ponekad iziskuju sate i sate pješačenja kako bi ih se pronašlo. Seljalandsfoss pada 60 metara i dio je rijeke Seljalands koja potječe iz ledenjaka Eyjafjallajökulla (ponavljam, dva l čitaju se tl, dakle – Ejafjatlajokutla; pokušajte to izgovoriti tri puta zaredom). Iznimno nas je frustrirala činjenica što smo za vodopad dobili samo 30 slobodnih minuta. To nije bilo dovoljno za šetnju iza padajuće mase kapi Seljalandsfossa, kao ni za istraživanje okolnih, manjih vodopada. „Bit ćemo mi ponovno ovdje, i to satima ako budemo takvog raspoloženja“, osjećali smo ipak dozu zadovoljstva već planirajući sljedeći, samostalni posjet Islandu. I tako smo to putovanje smatrali samo „ispipavanjem terena“.

C:\Users\Administrator\Documents\Documents\Putovanja\PUTOPISI\ISLAND\4\Slike\1.jpg
Ples suhih vlati trave i sivih oblaka // Foto: Zoran Bijač
C:\Users\Administrator\Documents\Documents\Putovanja\PUTOPISI\ISLAND\4\Slike\2.jpg
Vozila s pogonom 4×4 idealna su za „forsiranje“ rijeka // Foto: Zoran Bijač
C:\Users\Administrator\Documents\Documents\Putovanja\PUTOPISI\ISLAND\4\Slike\3.jpg
Ispred Seljalandsfossa, vodopada iza kojeg je moguće prošetati // Foto: Zoran Bijač
D:\SLIKE\PUTOVANJA\Island 2019\6D\IMG_3248a.jpg
Za istraživanje ovog veličanstvenog mjesta imali smo samo nedovoljnih pola sata na raspolaganju // Foto: Lea Bijač

Plaža koju mnogi nisu preživjeli – Reynisfjara

Unatoč kiši i vjetru jačem negoli na, sjećate se, Gullfossu, mi hrabri zaputili smo se na Vík í Mýrdalu obližnju plažu Reynisfjaru poznatu po svom karakterističnom crnom pijesku nastalom izlijevanjem lave u ocean. Reynisfjara je svrstana među 10 najljepših plaža na svijetu, ali, takva je samo nekoliko puta u godini. Uobičajena su situacija opasne morske struje koje uzrokuju ogromne valove koji pak dolaze u nepredvidivim razmacima, a kako je plaža prepuna velikih stijena s oštrim rubovima, često se dogodi da turisti, u želji da s Islanda ponesu nezaboravnu sliku, priđu preblizu vodi pa ih poklope valovi i odnesu na stijene. Mnogo života na duši nosi Reynisfjara. Mi smo bili među sretnicima (a ponijeli smo i dozu pameti) te završili samo s nešto promočene odjeće, cijelo se vrijeme držeći podalje od crvene zone. 

C:\Users\Administrator\Documents\Documents\Putovanja\PUTOPISI\ISLAND\4\Slike\5.jpg
Reynisfjara je plaža s karakterističnim crnim pijeskom // Foto: Zoran Bijač
C:\Users\Administrator\Documents\Documents\Putovanja\PUTOPISI\ISLAND\4\Slike\6.jpg
Bazaltne stijene vjetrovite Reynisfjare // Foto: Zoran Bijač
C:\Users\Administrator\Documents\Documents\Putovanja\PUTOPISI\ISLAND\4\Slike\7.jpg
Možda je među najljepšima na svijetu, ali je i smrtonosna // Foto: Zoran Bijač
C:\Users\Administrator\Documents\Documents\Putovanja\PUTOPISI\ISLAND\4\Slike\8.jpg
Mutni pogled na Reynisdrangar // Foto: Zoran Bijač

Skogafoss

Nakon adrenalinske doze na Reynisfjari, bili smo i više no spremni za, u usporedbi s njom, pitomi, posljednji vodopad koji ćemo u toj turi na Islandu vidjeti. Spremni za Skogafoss. Taj predivan, gotovo po zlatnom rezu „napravljeni“ vodopad, uz prethodni naveden, neizostavan je dio Golden Circle ture. Unatoč velikom broju posjetitelja, mi iskusni i strpljivi uspjeli smo dobiti samotnu fotku s njime, i nju dan danas posebno rado gledam i prisjećam se naših islandskih pustolovina. Uistinu brojnim stepenicama popeli smo se i na njegov vrh, a kako sam vam već spomenula da nisam baš dobra s visinom, oborila sam svjetski rekord u brzini spuštanja dolje, na sigurno.

C:\Users\Administrator\Documents\Documents\Putovanja\PUTOPISI\ISLAND\4\Slike\9.JPG
Uobičajena situacija ispred Skogafossa // Foto: Zoran Bijač
C:\Users\Administrator\Documents\Documents\Putovanja\PUTOPISI\ISLAND\4\Slike\10.jpg
Ipak, uspjeli smo u svom „samotnom“ naumu // Foto: Zoran Bijač
D:\SLIKE\PUTOVANJA\Island 2019\G3X\IMG_0458a.jpg
Pogled s vrha // Foto: Zoran Bijač

Polagano pozdravljanje s Islandom

I tako je na red došao i naš posljednji dan na Islandu, barem za prvi put. Njega smo iskoristili najprije se pozdravivši sa Sunčevim putnikom, kojeg smo uistinu mogli zvati sunčevim, jer sjalo je jače nego ikad prije, a potom, putujući prema aerodromu, još jedno jezero, polje fumarola i mjesto gdje se razdvajaju euroazijska i sjevernoamerička tektonska ploča, i to je jedino mjesto na svijetu gdje su ploče na površini vidljive (inače su ispod zemlje i na dnu oceana). Svake je godine procijep tamo sve veći i veći. 

C:\Users\Administrator\Documents\Documents\Putovanja\PUTOPISI\ISLAND\4\Slike\12.jpg
Zadnji trenutci u Reykjaviku // Foto: Zoran Bijač
C:\Users\Administrator\Documents\Documents\Putovanja\PUTOPISI\ISLAND\4\Slike\13.jpg
Pozdrav sa Sunčevim putnikom // Foto: Zoran Bijač
C:\Users\Administrator\Documents\Documents\Putovanja\PUTOPISI\ISLAND\4\Slike\14.jpg
Na jezeru // Foto: Zoran Bijač
D:\SLIKE\PUTOVANJA\Island 2019\6D\IMG_3284b.jpg
Prave boje Islanda bude se tek s pojavom sunca // Foto: Zoran Bijač
C:\Users\Administrator\Documents\Documents\Putovanja\PUTOPISI\ISLAND\4\Slike\16.jpg
Na polju fumarola // Foto: Zoran Bijač
D:\SLIKE\PUTOVANJA\Island 2019\6D\IMG_3362b.jpg
Fuma li se, fuma // Foto: Zoran Bijač
C:\Users\Administrator\Documents\Documents\Putovanja\PUTOPISI\ISLAND\4\Slike\18.jpg
Mjesto razdvajanja tektonskih ploča // Foto: Zoran Bijač

Završni dojmovi

Island, ah, Island… S obzirom na moje opetovano ponavljanje kako ćemo mu se, kad se situacija s koronavirusom stabilizira, vratiti, što više reći? Kao ljubitelje prirodnih ljepota, Island nas je oduševio te će biti među rijetkim državama koje ćemo posjetiti više puta. Zato, Islandu ne zbogom, nego – do viđenja!

Pratite nas na društvenim mrežama!