Ima li među nama više psihopata nego što smo svjesni?

Ljudi su sjaj i šljam svemira, zaključio je francuski filozof Blaise Pascal 1658. godine. Malo toga se promijenilo. Volimo i preziremo. Pomažemo i nanosimo štetu. Pružamo ruku i zabijamo nož u leđa.

Razumijemo kada netko napada u svrhu osvete ili samoobrane, ali kada se naudi nekome tko je bespomoćan pitamo se kako netko može učiniti takvo što

Ljudi tipično nastoje izbjeći bol i dobiti užitak. Za većinu, nanošenje boli drugima je samo po sebi bolno iskustvo koje nam se ne sviđa. Uzevši to u obzir, dva su moguća razloga zašto bi netko naudio drugome bez povoda: ili ne osjećaju bol drugoga ili uživaju u tuđoj boli, piše BBC.

Još jedan mogući razlog zašto ljudi nanose bol drugima je to što ih vide kao prijetnju, recimo u vidu socijalnog statusa.

Netko tko uživa u mučenju i ponižavanju drugih je sadist. Sadisti osjećaju tuđu bol više nego prosječna osoba i uživaju u tome.

Takve osobe uživaju i u gledanju patnje. Vjerojatno uživaju u krvavim, gnjusnim filmovima, smatraju da su tučnjave uzbudljive, a mučenje zanimljivo. Iako su sadisti rijetka pojava, brojke pokazuju da ipak nisu dovoljno rijetki. Oko šest posto studenata preddiplomskih studija priznaje da uživaju u nanošenju boli drugima.

Svakodnevni sadist može biti školski nasilnik ili osoba koja provocira u komentarima.

Za razliku od sadista, psihopati ne nanose bol samo zbog užitka, već oni žele nešto, a ako nanošenje boli drugima pomaže da se domognu željenog, tako je kako je.

Usprkos tome što ih ne dotiču osjećaji drugih, psihopati se jako trude ostaviti dobar prvi dojam jer su svjesni da se procjene osobe događaju u tim prvim trenucima susreta.

Srećom, jako je malo postotak onih koji imaju psihopatske osobine. Samo se 0.5 posto populacije može tako opisati. Također, oko osam posto muških zatvorenika i dva posto ženskih zatvorenika su psihopati.

Uglavnom, nismo baš nešto dobri…

Izvor: metro-portal.hr

Foto: psych2go.net

Pratite nas na društvenim mrežama!