[PUTOPIS BY LEA BIJAČ] ANTARKTIKA Rakijice među pingvinima (3)

Kristalni zvuk

Nakon što sam vam ukratko približila osjećaj prvog stupanja na antarktičko tlo i životinjski svijet, krećemo, odnosno, našim ekspedicijskim domom milju po milju plovimo dalje. Kad smo se probudili, već smo stigli smo u područje naziva Crystal Sound, a kojemu je ime tako savršeno odgovaralo – dotad često viđana siva zavjesa od oblaka pretvorila se, naime, u bijelo-plavu rapsodiju, dajući nam i vizualnu i auditivnu divotu. Vjerujte mi kad vam kažem da je mirisalo na mir, a zvučalo na tišinu. Dok su neki Antarktiku istraživali kajacima, mi smo se našim sad već dobrim, starim crnim gliserom vozili po „mjestu“, a svako bi malo, među ledom i velikim santama različitih oblika, ponegdje provirio i – pingvin. Ili skupina njih. Svakako je drugačiji doživljaj gledati životinje u njihovom prirodnom staništu, za razliku od onih zarobljenih u danim umjetnim uvjetima u zoološkim vrtovima. Taj je osjećaj teško opisati ovim crnim slovima na ovoj bijeloj podlozi. 

C:\Users\Administrator\Documents\Documents\Putovanja\PUTOPISI\ANTARKTIKA\3\Slike\1.jpg
Zbunjeni adelie // Foto: Lea Bijač
C:\Users\Administrator\Documents\Documents\Putovanja\PUTOPISI\ANTARKTIKA\3\Slike\2.jpg
Tko je snažniji i veći? // Foto: Lea Bijač
C:\Users\Administrator\Documents\Documents\Putovanja\PUTOPISI\ANTARKTIKA\3\Slike\3.jpg
Vesela igra razigranih pingvina // Foto: Lea Bijač
C:\Users\Administrator\Documents\Documents\Putovanja\PUTOPISI\ANTARKTIKA\3\Slike\4.jpg
Baš kristalan zvuk, zar ne? // Foto: Lea Bijač
C:\Users\Administrator\Documents\Documents\Putovanja\PUTOPISI\ANTARKTIKA\3\Slike\5.jpg
Konačno i prizori bez svih zavjesa // Foto: Lea Bijač
C:\Users\Administrator\Documents\Documents\Putovanja\PUTOPISI\ANTARKTIKA\3\Slike\6.jpg
Gdje? Kamo? Kuda? // Foto: Lea Bijač
C:\Users\Administrator\Documents\Documents\Putovanja\PUTOPISI\ANTARKTIKA\3\Slike\7.jpg
Neki su Antarktiku istraživali i kajacima // Foto: Lea Bijač
C:\Users\Administrator\Documents\Documents\Putovanja\PUTOPISI\ANTARKTIKA\3\Slike\8.jpg
Zanimljivih li oblika! // Foto: Lea Bijač
C:\Users\Administrator\Documents\Documents\Putovanja\PUTOPISI\ANTARKTIKA\3\Slike\9.jpg
Ponos na svoje i tako daleko // Foto: Lea Bijač
C:\Users\Administrator\Documents\Documents\Putovanja\PUTOPISI\ANTARKTIKA\3\Slike\10.jpg
Tko će prvi? // Foto: Lea Bijač

Polarni medvjedi na Antarktici?

U više navrata ljudi su me pitali jesmo li vidjeli polarne medvjede. Odgovor koji sam uvijek dala bio je koncizan i kratak, a glasio – ne. Polarne medvjede moguće je naći na Arktiku, ali ne i na Antarktici, što je prilično dobra stvar za njezin životinjski svijet, koji bi s medvjedima kao vrhom hranidbenog lanca izgledao jako, jako drugačije negoli sada. Iako su polarni medvjedi odlični plivači, bilo mi im teško migrirati do Antarktike. Kako su naviknuti na polarnu klimu, prelazak kroz one toplije mogao bi im biti malo previše za podnijeti, a izazovan bi im zasigurno bio i opisani Drakeov prolaz.

Ljeto u džemperima, vestama i jaknama

Temperatura je konstantno varirala između minus dva i osam stupnjeva, što i je uobičajeno za ljetno antarktičko razdoblje. Tijekom zime, ona se uz obalu spušta do -20 stupnjeva, a na samom polu do -60 stupnjeva. Najmanja izmjerena temperatura na Antarktici je -89.2, a najviša gotovo 21 stupanj, i to ove godine. Kad smo boravili na palubi ili na izletima, ogrtali smo se debelim i relativno debelim jaknama, šalovima, kapama, rukavicama, a po „kući“ nosili džempere i veste. Mogu reći da smo se s vremenom udomaćili. Ključevi od soba nisu postojali, kako od naše, tako ni od bilo čije druge. Igralo se na povjerenje. U sobu smo ulazili samo mi i spremačica. Što se radne snage tiče, pri čemu mislim na kuhare, konobare i sobare, uglavnom su dolazili iz siromašnih azijskih zemalja te ih se koristilo kao najjeftiniju radnu snagu, što me podsjetilo na kruzere, koji funkcioniraju na istom principu. Svi odreda bili su izuzetno gostoljubivi i ljubazni, uvijek noseći širok osmijeh na licu, iako im, vjerujem, ponekad i nije bilo do smijeha.

Kako bi pingvini rekli: „Živjeli!“?

Malo po malo i doplovili smo i do ukrajinske istraživačke baze naziva Vernadsky Research Base. Na putu gliserom, od broda do kopna, zabavljao nas je jedan tuljan svojim akrobacijama, nakon čega je nestao u bespući oceana. Bio je to sasvim dobar uvod u ono što je slijedilo. Sama baza sastoji se od nekoliko kućica, a oko kojih su, na širokoj poljani, na kamenim stijenama i uz vodu, bili pingvini. Na stotine, a možda i tisuće njih. Prvi smo im puta bili tako blizu, na što se oni uopće nisu bunili. Baš dapače, dopuštali su nam da im prilazimo na samo nekoliko desetaka centimetara, a kako ih nije dopušteno dirati, zadovoljavali smo se tom brojkom. Dominirala je lako prepoznatljiva vrsta gentoo. Ponavljam, samo je promatranje glave pingvina dovoljno za razlikovanje vrsta. Kod gentoo pingvina riječ je o karakterističnom vatreno, žarko narančastom kljunu i polukružnoj bijeloj liniji koja spaja sitne crne oči. Ono što su konstantno radili, bilo je traganje za kamenjem. Zašto traganje i zašto baš za kamenjem? Pingvini naime, kao što je uobičajeno za ptice, grade gnijezda, a kamenje je gotovo jedini materijal koji mogu pronaći u svojoj okolini. Kako žive zajedno u golemim kolonijama, a kamenje je rijetko, sasvim je očekivano da jedni od drugih – kradu. Kako bi spoznali važnost kamenja u svijetu pingvina, poslušajte kratku priču koja slijedi. Neke se ženke ponekad pretvaraju slobodnima pa ih mužjaci, u nadi da će ih impresionirati, daruju kamenčićima. Što je kamen veći i ljepši, povećava se šansa da će postati par. Ženke na taj način iskorištavaju naivne mužjake, dodajući darove svojem već postojećem gnijezdu. Kad mužjaci saznaju da se ženke samo poigravaju njima, obično je već prekasno. I ženke i mužjaci pingvina imaju veliku ulogu u brzi o mladunčadi. Oboje sjede na jajima i griju ih, hrane i čuvaju gnijezdo. Taj je zajednički posao toliko važan da, ako ima samo jednog roditelja, mladunče neće preživjeti. Mladi koji izgubi roditelja od strane predatora osuđeno je na izgladnjivanje ili i sam postaje laka meta. Život u koloniji pingvina, svjedočili smo, prljav je od crvenog izmeta i bučan jer se odrasli međusobno dozivaju, a maleni visokim tonovima preklinju za hranu. Oni za hranu mole bilo kojeg odraslog pingvina, no, odrasli hrane samo svoje potomke, koje prepoznaju po distinktivnom zovu. Svi se mladi u koloniji razvijaju u približno isto vrijeme. Kako bismo se ugrijali, jer, oh, kako nam je samo grijanje trebalo, prošetali smo po unutrašnjosti istraživačke baze, a u posljednjoj nas je prostoriji čekalo iznenađenje – veseli Ukrajinci za šankom čekali su nas s već spremnom rakijom. Dopuštena količina? Bez granica. Nakon nekoliko njih postalo nam je toliko vruće da smo svukli sa sebe jakne i ostali u kratkim rukavima, a u nazdravljanjima rado su nam se pridruživali i naši istraživači, u božićno ukrašenom interijeru. Živjeli!

C:\Users\Administrator\Documents\Documents\Putovanja\PUTOPISI\ANTARKTIKA\3\Slike\11.jpg
Istraživačka baza Vernadsky // Foto: Lea Bijač
C:\Users\Administrator\Documents\Documents\Putovanja\PUTOPISI\ANTARKTIKA\3\Slike\12.jpg
Osim pingvina, u priobalnom području obitava i mnoštvo drugih ptica // Foto: Lea Bijač
C:\Users\Administrator\Documents\Documents\Putovanja\PUTOPISI\ANTARKTIKA\3\Slike\13.jpg
Gentoo pingvini // Foto: Lea Bijač
C:\Users\Administrator\Documents\Documents\Putovanja\PUTOPISI\ANTARKTIKA\3\Slike\14.jpg
Čuvanje gnijezda, dozivanje i traganje za još kamenja // Foto: Lea Bijač
C:\Users\Administrator\Documents\Documents\Putovanja\PUTOPISI\ANTARKTIKA\3\Slike\15.jpg
Influencerica // Foto: Lea Bijač
C:\Users\Administrator\Documents\Documents\Putovanja\PUTOPISI\ANTARKTIKA\3\Slike\16.jpg
Daleki naš brod, a gdje nam je tek pravi dom? // Foto: Lea Bijač
C:\Users\Administrator\Documents\Documents\Putovanja\PUTOPISI\ANTARKTIKA\3\Slike\17.jpg
Golema kolonija pingvina iza mene // Foto: Zoran Bijač
C:\Users\Administrator\Documents\Documents\Putovanja\PUTOPISI\ANTARKTIKA\3\Slike\18.jpg
Utabanom stazom, evo i jednog adelieija // Foto: Lea Bijač
C:\Users\Administrator\Documents\Documents\Putovanja\PUTOPISI\ANTARKTIKA\3\Slike\19.jpg
Jesu li vam slađi adelie pingvini kao što je ovaj ili ipak preferirate vrstu gentoo? // Foto: Lea Bijač
C:\Users\Administrator\Documents\Documents\Putovanja\PUTOPISI\ANTARKTIKA\3\Slike\20.jpg
O mladima jako brinu oba roditelja. Crvena pozadina = izmet // Foto: Lea Bijač
C:\Users\Administrator\Documents\Documents\Putovanja\PUTOPISI\ANTARKTIKA\3\Slike\21.jpg
GOLEMA kolonija pingvina // Foto: Lea Bijač
C:\Users\Administrator\Documents\Documents\Putovanja\PUTOPISI\ANTARKTIKA\3\Slike\22.jpg
Naše bivanje tamo nije ih uznemiravalo // Foto: Zoran Bijač
C:\Users\Administrator\Documents\Documents\Putovanja\PUTOPISI\ANTARKTIKA\3\Slike\23.jpg
Još jednom – Hrvatska // Foto: Zoran Bijač
C:\Users\Administrator\Documents\Documents\Putovanja\PUTOPISI\ANTARKTIKA\3\Slike\24.jpg
Razgovori ugodni // Foto: Lea Bijač
C:\Users\Administrator\Documents\Documents\Putovanja\PUTOPISI\ANTARKTIKA\3\Slike\25.jpg
Pahulje snijega nagnale su nas na odlazak u unutrašnjost istraživačke baze // Foto: Zoran Bijač
C:\Users\Administrator\Documents\Documents\Putovanja\PUTOPISI\ANTARKTIKA\3\Slike\26.jpg
Nakon ove, gube se sve sljedeće slike i sjećanja // Foto: Lea Bijač
Pratite nas na društvenim mrežama!