[PUTOPIS BY LEA BIJAČ] ANTARKTIKA Životinjski svijet (2)

Sedmi kontinent

Mi, putnici, bili smo podijeljeni u nekoliko grupa. Tatu i mene zapala je ona Amundsenova imena. Odnosno, prezimena. Prije svakog izlaženja s broda odrađivali smo istu rutinu. Dobro obučeni na sebe bismo navukli još i skijaške hlače, debelu jaknu i čizme, kojima smo obavezno progacali po dezinfekcijskom sredstvu, kako bi Antarktika ostala čisti, netaknuti dragulj kakav i jest (isto smo radili i po povratku na brod), a potom bi nas vodiči gliserom odvezli do tla. Iako život na brodu nije bio nimalo dosadan, baš dapače, plovili smo već puna tri dana, a postojala je želja za novim avanturama. Sjećam se uzbuđenja koje sam osjećala prije prvog izlaska na antarktičko tlo, koje je i samo po sebi prestižno. Toliko sam to dugo čekala, i, konačno, u Matha Straitu dočekala. Postalo je službeno. Stupila sam na svih sedam kontinenata. Radost, sreća, veselje, sve mi je to prožimalo tijelo, a osmijeh nije silazio s lica. Čvrsto antarktičko tlo bilo je pod mojim nogama. Zagazila sam na tanak snježni pokrivač koji je prekrivao debeli ledenjački pokrov mojeg posljednjeg kontinenta. Mnogi ljudi čitav život ne dobiju priliku posjetiti makar dio od svih svjetskih kontinenata, a ja sam to uspjela do, prema našim zapadnjačkim standardima, punoljetnosti. Sve to ne bi bilo moguće bez očeve podrške kojoj sam neizmjerno zahvalna. Nakon nekoliko trenutaka na svega par stupnjeva od ništice u ekstazi smo se bacili u ono što je nalikovalo na beskrajnu dolinu bijelih kristala i ovjekovječili to pokojom fotografijom. Prisjećajući se tog, za mene jednog od najprestižnijih događaja u životu, iz udobnog naslonjača u, naspram promrzle Antarktike, ugodno ugrijanoj radnoj sobi, i oca, sve što mi pada na um je njegovo mlado lice, od zime crvenkast nos i  glas koji kroz dim zaleđenog zraka govori: „Mila, uspjeli smo!“ Tako smo i mi Bijači na Antarktici zaboli svoju zastavu.

C:\Users\Administrator\Documents\Documents\Putovanja\PUTOPISI\ANTARKTIKA\2\3.jpg
Gliser kojim smo se vozili od broda do kopna // Foto: Lea Bijač
C:\Users\Administrator\Documents\Documents\Putovanja\PUTOPISI\ANTARKTIKA\2\1.jpg
Prvi koraci po antarktičkom tlu // Foto: Privatna arhiva
C:\Users\Administrator\Documents\Documents\Putovanja\PUTOPISI\ANTARKTIKA\2\2.jpg
Za razliku od Arktika na sjeveru, Antarktiku čini i čvrsti kontinent // Foto: Privatna arhiva

Antarktika vs. Arktik

Mnogi poistovjećuju sjeverni Arktik s južnom Antarktikom, no dok je Arktik sačinjen isključivo od smrznuta mora, Antarktiku osim leda čini i čvrsti kontinent. Kopno pokriva gotovo 12 milijuna kilometara kvadratnih, od čega je 99.6% pokriveno debelim plaštem ledenjačkog leda, tek s ponekim ice-free dijelovima. Prosječna debljina antarktičkog ledenog pokrivača je 2300 metara, a ona najveća impozantnih 4776 metara. Ocean oko Antarktike izolira je od drugih voda i drži njezinu temperaturu niskom.

C:\Users\Administrator\Documents\Documents\Putovanja\PUTOPISI\ANTARKTIKA\2\3a.jpg
Antarktiku za razliku od Arktika čini čvrsti kontinent // Foto: Zoran Bijač 

Tuljani

Često smo viđali simpatične tuljane. Oni su sisavci koji se koriste perajama pri micanju na kopnu i u vodi, gdje i provode većinu života, plivajući i hraneći se. Najčešće ih se pronađe kako spavaju na plažama ili lješkare na santama leda. Ali, to ne znači da su lijeni. Mi ih vidimo samo kada odmaraju. Sva njihova aktivnost vezana uz prehranjivanje odvija se ispod vode i izvan našeg vida, a čini je prvenstveno kril kao temelj prehrambenog lanca svih životinja na Antarktici. Kril je najpoznatiji zooplankton, zapravo mali rak nalik na škamp, koji se pojavljuje u velikim jatima Antarktičkog oceana. Postoji 11 vrsta krila u tim hladnim vodama, a najčešća je ona naziva Euphausia superba koja je oko šest centimetara dugačka i proizvodi dvije do tri tisuće jajašaca godišnje, a sama može doživjeti sedam godina. Na Antarktici postoji šest vrsta tuljana – Ross, crabeater, leopard, Weddell, Antarctic fur seal i southern elephant seal. Crabeater je najbrojnija vrsta tuljana na svijetu, a Antarctic fur seals i southern elephant seals 1800-tih godina bili su lovljeni gotovo do izumiranja vrste. No, obje su vrste danas potpuno zaštićene, između ostalog i Konvencijom o očuvanju antarktičkih morskih živih resursa, te su se zbog toga populacije oporavile.  Vrsta Crabeater ili rakojed broji više od 10 milijuna pripadnika. Rakojedi zapravo ne jedu rakove, već kril. Veliki su do dva i pol metra, a teški oko 225 kilograma; ženke su nešto veće od mužjaka. Žive 25 godina i rone obično do 30 metara. Meta su leopard tuljana i kitova ubojica, a osobito je rizična mladunčad u prvoj godini života. Mnogi od njih koji uspiju pobjeći od predatora na krznu nose ožiljke od napada.

C:\Users\Administrator\Documents\Documents\Putovanja\PUTOPISI\ANTARKTIKA\2\3b.jpg
Chillanje // Foto: Lea Bijač
C:\Users\Administrator\Documents\Documents\Putovanja\PUTOPISI\ANTARKTIKA\2\4.jpg
Tuljan crabeater, kao što mu ime govori, ne hrani se rakovima, već – krilom // Foto: Lea Bijač
C:\Users\Administrator\Documents\Documents\Putovanja\PUTOPISI\ANTARKTIKA\2\5.jpg
Debeljko Weddell // Foto: Lea Bijač

Kitovi

Uočavanje kitova u hladnim vodama Antarktičkog oceana također je jedan od lijepih događaja. Za razliku od većine svjetskih regija, vidite li peraju, možete biti sigurni da pripada kitu, jer – na Antarktici nema morskih pasa. Kitovi su, kao i tuljani, sisavci, a ne ribe. Za razliku od riba koje rep miču s jedne na drugu stranu, njihov se rep kreće gore-dolje. Dišu koristeći pluća i stvaraju mlijeko kako bi hranili svoje mlade. Na svijetu postoji 85 vrsta kitova. Antarktički ocean bogat je njima, s više od 10 vrsta koje obitavaju u području oko kontinenta. Najveća vjerojatnost za vidjeti kitove je tijekom ljeta, kada migriraju južno. Hrane se, ovisno o vrsti, lignjama, ribom, planktonom, pingvinima i tuljanima. 

C:\Users\Administrator\Documents\Documents\Putovanja\PUTOPISI\ANTARKTIKA\2\7.jpg
Kit minke // Foto: Lea Bijač
C:\Users\Administrator\Documents\Documents\Putovanja\PUTOPISI\ANTARKTIKA\2\8.jpg
Na Antarktici nema morskih pasa! // Foto: Lea Bijač
C:\Users\Administrator\Documents\Documents\Putovanja\PUTOPISI\ANTARKTIKA\2\8a.jpg
Oceanske nemani // Foto: Lea Bijač

Pingvini

Još jednom napominjem da životinjskog svijeta ima isključivo u obalnom području. Sastoji se od krila kao temelja prehrambenog lanca, a osim navedenih tuljana i kitova, treba spomenuti i, naravno, pingvine kao simbole Antarktike. Iako su njihovi predci bili ptice letačice, pingvini su se razvili u specijalizirane ronioce i plivače, i kao takvi postoje zadnjih 45 milijuna godina. Kao podvodni eksperti, imaju nekoliko obilježja koja ih razlikuju od onoga što mi podrazumijevamo pod pojmom ptica. Kosti ptica punjene su zrakom i zato su lagane što im omogućuje lakše polijetanje s tla. Kosti pingvina nemaju te zračne duplje i zbog toga su mnogo teže pa je njima lakše funkcionirati pod vodom. Od svih životinja na Antarktici, najlakše ih je razlikovati. Ključ je glava i samo promatranjem nje vrlo se lako može dokučiti kojoj od pet antarktičkih vrsta (na svijetu ih postoji ukupno 18) pingvina svaki pripada. Na Antarktici su to adelie, chinstrap, gentoo, macaroni i carski pingvin. Mi smo se nagledali svih vrsta osim carskog.

C:\Users\Administrator\Documents\Documents\LEA\IMG_2851.jpg
Adelie // Foto: Lea Bijač
C:\Users\Administrator\Documents\Documents\LEA\IMG_4487.jpg
Chinstrap // Foto: Lea Bijač
C:\Users\Administrator\Documents\Documents\LEA\IMG_3317.jpg
Gentoo // Foto: Lea Bijač
C:\Users\Administrator\Documents\Documents\LEA\IMG_4458.jpg
Macaroni među chinstrapima // Foto: Lea Bijač

Pratite nas na društvenim mrežama!