Manda i Ema – vrijedne volonterke za primjer

U Križevcima ima dosta volontera koji se uključuju u rad raznih udruga i pomažu onima kojima je to potrebno. Dvije volonterke, Manda Zrno i Ema Ištvanović Parezanović spremne su pomoći kad zatreba i suosjećaju s onima koji su u potrebi. Pomagale su kroz međunarodni volonterski projekt »72 sata bez kompromisa« i aktivne su u »Križevačkim Animatorima«. Kroz svoje djelovanje žele potaknuti mlade na zajedništvo i solidarnost. Volontira se kod djece s posebnim potrebama, starih i nemoćnih osoba i gdje god je to potrebno. O svojim iskustvima u volontiranju su nam rekle: »Kad nekome pomažemo, primijetimo da su neke stvari koje su nama svakodnevne, uobičajene, nešto što ne traži puno nekakvog čuda od nas, neko čišćenje kuća, njima jako značajno i time im zapravo kuću pretvaramo u dom« – kaže Manda.

Ema kaže da je uvijek veseli malo vremena odvojiti za drugoga. Od malena je vidjela kako njena baka Vesna pomaže u Caritasu i tako je i ona odgojena da pruži malo dobrote drugima. »Radimo u župi svete Ane, animiramo, imamo zajednicu djece, s volontirala sam i u školi za djecu s posebnim potrebama kroz radionice. Bilo je lijepovidjeti koliko se oni nama vesele. Ne treba ništa posebno učiniti, samo biti s njima, a oni prepoznaju tu radost u nama.«

Manda smatra da se dijeljenjem zapravo umnaža: – Što više dajemo tu radost, to je više i primamo. Mislim da volontiranje ne ostavlja nikoga ravnodušnim. Baš suprotno, ta radost koju primimo, zajedništvo, prijateljstvo , saznanje da smo napravili nešto dobro, toliko nas ispuni da moramo dijeliti tu radost s drugima. Moramo sami prepoznati kada je nekome potrebna pomć, a ne da nas to netko traži. Starijima često nije čak potrebna prevelika pomoć, ali samim time da dođemo, da porazgovaramo s njima, pružimo neku lijepu riječ, da smo blizu njih, možemo djelovati. Mi smo kao Križevački animatori pri župi pomagali obiteljskoj zajednici za vrijeme blagdana kada se skupljaju sredstva za siromašnije obitelji. Razgovor i osmjeh nas ne koštaju ništa, a neprocjenjivi su« – smatra Manda.

Ove dvije volonterke primjer zasigurno nisu usamljen primjer u našem gradu, a želja je da bude što više onih koji žele pomoći. Ne košta puno, a dobro djelo je veliko za svakoga, i za onoga kome je pomoć pružena, i za onoga koji ju je dao.
I u ove blagdanske dane pomozimo nekome. Iako su susreti spriječeni zbog korone, nađe se način da se uputi lijepa riječ, paketić. čestitka s dobrim željama.

ji/radiokrizevci.hr

Pratite nas na društvenim mrežama!