Mladi pčelar Zoran Ježić – kvalitetan med nalazi kupca

Bavljenje pčelarstvom tradicija je u obitelji Ježić iz Cubinca. Već treća generacija bavi se time i namjerava nastaviti i dalje. Mladi pčelar Zoran Ježić prisjeća se djetinjstva kada je njegov djed imao pčele u pletarama u Carevdaru gdje sada i Zoran ima smješten pčelinjak. »Doma je djed pričao kako su imali pčele i prije nekih 10-15-tak godina je tata krenuo sa par košnica. Brat i ja smo mu počeli pomagati u tome. Roditelji su s vremenom širili broj košnica, krenuli su sa četiri i došli na 104. Nakon što sam se oženio i supruga i ja kupili kuću u Cubincu, odlučili smo se na samostalno poljoprivredno gospodarstvo iako si i sada svi jedni drugima pomažemo. Ja sam trenutno na 51-noj zajednici i namjeravam još nešto proširiti. Dosta je tu posla i vremena treba odvojiti, a kako to radim uz svoj redovan posao, nije lagano« – ispričao nam je Zoran Ježić.

Na pitanje isplati li se baviti pčelarstvom, Zoran kaže: »Mislim da kada bi ljudi gledali samo isplativost, onda se ni sa čim ne bi trebali baviti. Najbitnije je da čovjek mora imati neku zanimaciju i mora nešto raditi i opustiti se. Pčele su one koje su najpotrebnije za sve, za cijeli svijet. Istina je da u posljednje vrijeme ima sve više loših pčelarskih godina
što se tiče i medenja i bolesti. Moramo se tome prilagoditi i možda tražiti neke nove lokacije za seljenje pčela«.

Zoran Ježić, kao i dosta pčelara u Križevcima, završio je prije dvije godine pčelarsku školu organiziranu na Visokom gospodarskom učilištu. Iako je već imao nekih iskustava iz prakse sa svog pčelinjaka, kaže da mu je dobro došlo još teoretskog znanja i učenja o pčelama. Zadovoljan je lokacijom svog pčelinjaka u Carevdaru gdje je još uvijek lijepa priroda. No, prema riječima starijih pčelara, i tamo je nekada bilo puno više bilja nego danas.

-»Danas se zna dogoditi da cvjetni med prije bagrema ne smiješ vrcati jer bi ih ostavio bez hrane. Ima ga nešto, ali ne u tim količinama kao prije. Ljudi više ne sade toliko voćke, a pojavilo se dosta industrijskog bilja. Uljana repica medi, ali kažu i da ne medi svaka. Kanali se pročišćavaju, vrba se ruši, a svaka ta peludna zrnca su dobra za razvoj pčelinje zajednice.« – ističe Zoran.

Za očuvanje prirode trebala bi biti simbioza između pčelara i ostalih poljoprivrednih proizvođača, smatra pčelar Zoran.

-»Trebala bi, da , pogotovo da se ne dogodi ono što se dogodilo u Međimurju, a opet niti oni ne bi imali te uljane repice da nema pčela. Trebali bi više komunicirati svi proizvođači jer svima je zajednički interes. Veliki je značaj pčela za oprašivanje i ljudi bi se o tome trebali više informirati i saznati pravu vrijednost pčela za poljoprivredu i očuvanje prirode.«

Naš sugovornik ističe veliku ljekovitost osnovnog pčelinjeg proizvoda – meda. Treba ga redovito koristiti cijelu godinu, dugoročno ga unositi u sebe, a ne samo dok se oboli. Zato se već odmalena nastoji djecu naučiti o koristi meda i redovnom konzumiranju. Čini se to i kroz Školski medni dan u školama na dan svetog Ambrozija, zaštitnika pčela.
-»To je dobar program gdje se djeca odmalena uče da koriste med, dobiju slikovnicu o medu i pčelama. Kada bi ljudi bili više educirani o medu i pčelama, bilo bi i nama manjim pčelarima lakše prodati taj med. Može ga se koristiti na razne načine, uzeti žličicu meda svako jutro, odličan je u kolačima, a ja ga koristim ljeti sa vodom i limunom. To je odlična kombinacija, jer limunadu zasladim medom umjesto šećerom. Osvježavajuće je i zdravo, odlično za imunitet. Imam kupaca koji uopće ne koriste šećer, nego sve slade medom, i čaj i kavu i kolače« – otkriva Zoran.

Često se postavlja pitanje kako prepoznati pravi, kvalitetan domaći med. Na ovo pitanje pčelar nam je odgovorio: »Ima meda koji izgleda kao da je prirodni, a kakav je iznutra može se znati analizom u laboratoriju u Poljani Križevačkoj. Med koji se kristalizira je pravi med. To je normalna pojava meda kad ovisno o peludnim zrncima uđe u kristalizaciju. Bagremu je malo teže, ali može se isto kristalizirati. Mi imamo cvjetni, bagrem, lipu i kesten, a razmišljamo i o medunu. U našem kraju je ipak najzastupljeniji bagrem, na Bilogori ima dosta lipe, prema Kostajnici je kesten i treba pčele seliti da se uspije nešto uloviti«.

Prema Zoranovim riječima, teško je istaći koji je med najbolji. To je prema osobnom osjećaju kupaca: »Ovdje kod nas su ljudi najviše naučeni na bagrem, ali ima već dosta onih
koji koriste i kesten i lipu, a dosta je tražena i kadulja. No, za nju se treba seliti na otoke«.

Dok mnogi ističu kako su sve lošije godine, Zoran Ježić kaže da je 2020. godina ipak bila dosta dobra. Lipa nije medila zbog kiše, ali zadovoljni su s toliko koliko dobiju meda. Kupaca ima, jer svaki koji dođe jednom, vraća se ponovo. Za kvalitetan med obitelj Ježić dobila je već brojna priznanja.

»Čekamo samo da godina završi uspješno, da budu pčele zdrave, da prezime i da možemo krenuti u novu pčelarsku godinu” – zaključuje Zoran Ježić koji je zemljište iskoristio i za sadnju buče te proizvodi i bučino ulje, također vrlo traženo.

ji/radiokrizevci.hr

Pratite nas na društvenim mrežama!