[PUTOPIS BY LEA BIJAČ] TURSKA Istanbul (2)

Boravili smo u hotelu koji je u prizemlju imao terasu u prirodnom ambijentu s drvenim stolicama i njima pripadajućim stolovima te kaučima koje su krasile zelene presvlake. Naravno, za doručak smo pili kavu, ipak smo bili u Turskoj. Ali, nećete vjerovati, u Turskoj je puno cjenjeniji i popularniji – vrući čaj od jabuke. 

Kopneni promet u Istanbulu relativno je čist i uredan, a osim automobila, taksija i autobusa, čine ga i metro i tramvaji.  

C:\Users\Administrator\Documents\Documents\Putovanja\PUTOPISI\TURSKA\2\Slike\1.jpg
Uživo s istanbulskih ulica // Foto: Zoran Bijač

Kapalı Çarşı (Grand Bazaar) – ravno, stajalo je na znaku i potvrđivalo nam da idemo u dobrom smjeru. Mama je žurila, a tata koristio priliku da me fotografira s pokrivenim ženama karakterističnima i za Istanbul i za Tursku. Putem nas je mamio miris kebaba, no upravo smo bili doručkovali. Ulazak u Grand Bazaar označio je ulazak u jednu od najvećih svjetskih tržnica, s oko pet tisuća radnji i 60-ak ulica, a koju svaki dan posjeti 250 tisuća ljudi. Trži se doista raznoliko – suveniri, nakit, svila, keramika, koža. Prodavači su uporni, ponekad i naporni, te s njima, ako se ništa ne želi kupiti, ne treba ostvarivati očni kontakt. Ipak imajući poneki suvenir u planu, zastali smo na jednom od zaista mnogobrojnih štandova i kupili ono što nas danas podsjeća na dane provedene u Turskoj. Odvedena pod ruku od strane vlasnika druge radnje, mama je pazarila kožnu jaknu. Cjenkanje? Obavezno.

C:\Users\Administrator\Documents\Documents\Putovanja\PUTOPISI\TURSKA\2\Slike\2.jpg
Kapalı Çarşı ili Grand Bazaar – ravno // Foto: Zoran Bijač
C:\Users\Administrator\Documents\Documents\Putovanja\PUTOPISI\TURSKA\2\Slike\3.jpg
Putem nas je mamio miris kebaba // Foto: Lea Bijač
C:\Users\Administrator\Documents\Documents\Putovanja\PUTOPISI\TURSKA\2\Slike\4.jpg
Ulaz u Grand Bazaar kojim dnevno cirkulira 250 tisuća ljudi // Foto: Zoran Bijač
C:\Users\Administrator\Documents\Documents\Putovanja\PUTOPISI\TURSKA\2\Slike\5.jpg
S „našim“ trgovcem kod kojeg smo obavili većinski shopping // Foto: Privatna arhiva

Vjerojatno ste čuli da su Turci ludi za ženama. Iz osobnog iskustva tvrdim, to je istina. Osobito su im atraktivne plavooke i plavokose. Ako je još k tome riječ o plavookoj plavuši, uh…  Budite sigurni, i mladi i stari oblijetat će je doslovno sa svih strana, pa makar tom zemljom koračala baš sa svojim partnerom. 

Iako tada maloljetna i smeđokosa, imala sam plave oči i kao takva Turcima bivala egzotična te mi udvarača nije nedostajalo. Kako sam najčešće hodala s obje strane okružena mamom i tatom, mladići su mi, a osobito u isprepletenim avenijama Grand Bazaara, u ruke diskretno gurali papiriće koji su sadržavali njihova imena, uz popratne brojeve mobitela, e-mail adrese, vremena i mjesta naših potencijalnih sastanaka. Predlagali su mi najčešće pića, večere, ali i zajedničko pušenje nargila. Jedan od njih sasvim me otvoreno upitao jesam li zainteresirana za konzumiranje hašiša. „Kad bi im rekla da imaš samo 16 godina, većina bi ipak odustala“, podsjeća me mama, iako se uobičajeno radilo o mladićima u ranim 20-ima.  

Gledajući slike iz vremena provedenog u Turskoj, a osobito promatrajući svoj izgled, uistinu ne znam što ih je toliko privlačilo. Ta bila sam još dijete. „Uvelike si od tada promijenila modni izričaj“, smijuljeći se govori mi tata, implicirajući na krinolinaste haljine i jako poderane traperice koje sam nedavno kupila. 

Kako tata Tajlanđanke smatra izuzetno lijepima, pitam ga što misli o ženama u Turskoj. Treba mu malo da ih se prisjeti pa mi kazuje: „Ne baš. Ne znam jesam li vidio pet njih koje bi mogao nazvati zgodnima. Ali, opet, tko zna što se u pojedinim slučajevima skriva ispod burki“. 

„A ti? Kakvi su tebi bili Turci?“ uzvraća. „Prekrasni. Meni su bili prekrasni. Tamnoputi, crnokosi, lijepo uređenih brada, čisti i uredni. Ne pretjerujem kad kažem da bi svaki drugi istog trenutka mogao prošetati modnom pistom. Od svih nacija koje sam vidjela, oduvijek sam Turke smatrala najljepšima. To se mišljenje nije promijenilo ni do danas, 10 godina kasnije“, odgovaram mu u misli prizivajući slike tih prelijepih muškaraca. 

Sve brošure kao još jednu od must see lokacija u Istanbulu izdvajaju i iza Aje Sofije smještenu palaču Topkapı Sarayı pa smo je, potaknuti time, i mi uključili u svoj program, a u nju smo ušli kroz Vrata pozdrava. Topkapi je od 15. do 19. stoljeća bio glavna rezidencija osmanskih sultana, a danas je muzej i sadrži spomenike, primjerke namještaja, porculana, odjeće, nakita, dijamanata, freski, oružja i ostalih vrijednosti iz bogate osmanske riznice. Palaču je nekoć nastanjivalo oko pet tisuća ljudi, a osim sultana, unutra je živjelo i 300-tinjak konkubina te 200-tinjak eunuha kao službenih čuvara harema. Na jednoj od terasa uživali smo u pogledu na široki Bospor i susjedni kontinent, a mama osobito u brižno uređenom okolišu. Topkapi je na važnosti izgubio kad se tadašnji sultan zaželio još većeg luksuza i modernog duha i, sukladno tome, izgradio novo prebivalište, palaču Dolmabahçe. Svejedno, do danas je jedna od najvećih atrakcija Istanbula. 

C:\Users\Administrator\Documents\Documents\Putovanja\PUTOPISI\TURSKA\2\Slike\6.jpg
Ulaz u Topkapi kroz Vrata prolaza // Foto: Zoran Bijač
C:\Users\Administrator\Documents\Documents\Putovanja\PUTOPISI\TURSKA\2\Slike\7.jpg
Pogled na Bospor // Foto: Zoran Bijač
C:\Users\Administrator\Documents\Documents\Putovanja\PUTOPISI\TURSKA\2\Slike\8.jpg
Sultani su si baš znali ugoditi, zar ne? // Foto: Zoran Bijač

Mama i ja podijelile smo porciju doner kebaba serviranog na velikom tanjuru u obliku tanko rezanih komada mesa, krumpirića, riže i salate, na jednoj od terasa s pogledom na obje džamije. Prvi sam se put tada susrela s kebabom različitim od onoga što sam jela u Hrvatskoj, a koji je uvijek bio u formi sendviča. I ja i moji okusni pupoljci bili smo vrlo ugodno iznenađeni pojedenim te smo znali da nam to zasigurno neće biti posljednji kebab u Turskoj. Na putu prema hotelu zasladili smo se još i pečenim kestenima, slađima i većima no što smo ih vidjeli ikada prije. 

C:\Users\Administrator\Documents\Documents\Putovanja\PUTOPISI\TURSKA\2\Slike\9.jpg
Aja Sofija za dana… // Foto: Lea Bijač
C:\Users\Administrator\Documents\Documents\Putovanja\PUTOPISI\TURSKA\2\Slike\10.jpg
… i za noći // Foto: Zoran Bijač
C:\Users\Administrator\Documents\Documents\Putovanja\PUTOPISI\TURSKA\2\Slike\11.jpg
Plava džamija za dana… // Foto: Zoran Bijač
C:\Users\Administrator\Documents\Documents\Putovanja\PUTOPISI\TURSKA\2\Slike\12.jpg
… i za noći // Foto: Lea Bijač
C:\Users\Administrator\Documents\Documents\Putovanja\PUTOPISI\TURSKA\2\Slike\13.jpg
Poslije kebaba, zasladili smo se još i kestenima s ulice // Foto: Lea Bijač

Lea Bijač

Pratite nas na društvenim mrežama!