[PUTOPIS BY LEA BIJAČ] TURSKA Istanbul i Kapadokija (3)

Sljedećeg jutra stupili smo u Aju Sofiju, već više puta spomenuto i vjerojatno najposjećenije zdanje u Istanbulu. Riječ je o nekadašnjoj crkvi, a današnjoj osam puta uništavanoj i ponovno građenoj (požar, potresi) džamiji,  a koja je to postala u 15. stoljeću. Aja Sofija smatrana je arhitektonskim čudom i kad je izgrađena (ne samo danas), pa su po uzoru na nju rađene i mnoge crkve i džamije diljem svijeta. Bogato dekoriranim interijer, zidovi prekriveni mozaicima i visoki mramorni stupovi ponosno stoje i danas kao obilježja bizantskog stila i njegove veličine, a Aju Sofiju ipak možda najbolje karakterizira gigantska kupola na visini od 55 metara. Bez obzira na zaista mnogobrojne posjetitelje, džamija je toliko velika da smo se gotovo potpuno slobodno kretali prostorom. Za razliku od Plave džamije, ima četiri minareta, a što je vidljivo izvana. Uz njih dvije i Topkapi, koračali smo trima zdanjima koja se po pisanjima ne bi trebala propustiti prije odlaska iz Turske. No, naš nam odlazak još nije bio ni na kraju pameti.

C:\Users\Administrator\Documents\Documents\Putovanja\PUTOPISI\TURSKA\3\Slike\1.jpg
Ispred Aje Sofije… // Foto: Zoran Bijač
C:\Users\Administrator\Documents\Documents\Putovanja\PUTOPISI\TURSKA\3\Slike\2.jpg
… i Plave džamije // Foto: Privatna arhiva
C:\Users\Administrator\Documents\Documents\Putovanja\PUTOPISI\TURSKA\3\Slike\3.jpg
Impozantna unutrašnjost Aje Sofije // Foto: Lea Bijač
C:\Users\Administrator\Documents\Documents\Putovanja\PUTOPISI\TURSKA\3\Slike\4.jpg
Zidovi prekriveni mozaicima i visoki mramorni stupovi kao obilježja bizantskog stila // Foto: Lea Bijač

Spice Bazaar ili Mısır Çarşısı sam redovito zamijenjivala za Mırıs Çarşısı jer, kako je riječ o bazaru začinima, miris mi se činio primjerenijim. No, kako od cijelog turskog znam samo par riječi, ne treba me uzimati za previše ozbiljno. 

Spice Bazaar natkrivena je tržnica i, nakon Grand Bazaara, drugi najpoznatiji trgovački kompleks u cijelom Istanbulu. Uz začine se prodaje i obilje Turkish Delighta, zapravo rahatlokuma, kockastih ili roladastih, od oraha, lješnjaka, ostalih orašastih plodova, pistacija, čokolade, kave… Doslovno nema okusa koji ne postoji. Super je stvar što je u svakoj radnji dozvoljena degustacija, dapače, trgovci je i potiču, kako bi se kupci uvjerili da su baš njihovi lokumi najbolji. Bez potrošene kune tamo se moguće dobro najesti. Nisam pamtila kad sam se zadnji put tako napucala slatkog, a još nisam bila ni prismrdila meni omiljenim baklavama, alvama i ostalim turskim (po)slasticama. One su morale čekati neki drugi put.

C:\Users\Administrator\Documents\Documents\Putovanja\PUTOPISI\TURSKA\3\Slike\5.jpg

Spice Bazaar ili Mısır Çarşısı // Foto: Lea Bijač
C:\Users\Administrator\Documents\Documents\Putovanja\PUTOPISI\TURSKA\3\Slike\6.jpg
Osim začina… // Foto: Zoran Bijač
C:\Users\Administrator\Documents\Documents\Putovanja\PUTOPISI\TURSKA\3\Slike\7.jpg
… prodaju se i suho voće i slastice svih vrsta… // Foto: Lea Bijač
C:\Users\Administrator\Documents\Documents\Putovanja\PUTOPISI\TURSKA\3\Slike\8.jpg
.. a najveću pažnju barem je nama privlačio Turkish Delight, odnosno, rahatlokumi // Foto: Lea Bijač

Dok me jedan od obožavatelja (nigdje nisam bila tolika zvijezda kao u Turskoj) od sreće podigao u zrak, osjećala sam kao da mi se trbuh od pojedene količine udvostručio. Stoga, dok su moji ručali još i durum kebabe (one zamotane u tortilje), ja sam bespomoćno sjedila sa strane i čekala da trbušćić barem malo splasne. Srećom, nosila sam široku bijelu bluzu bez rukava, a koja mi je, kad smo krstarili Bosporom, lepršala na vjetru. Bili smo samo jedan od brojnih brodića jer je vožnja Bosporom također na listi must do aktivnosti u Istanbulu. Prolazeći ispod mostova, imali smo dobar pogled na raskošne vile s bazenima na oba kontinentna. 

C:\Users\Administrator\Documents\Documents\Putovanja\PUTOPISI\TURSKA\3\Slike\8a.jpg
S kebab majstorom… // Foto: Zoran Bijač
C:\Users\Administrator\Documents\Documents\Putovanja\PUTOPISI\TURSKA\3\Slike\9.jpg
… i jednim od obožavatelja // Foto: Zoran Bijač
C:\Users\Administrator\Documents\Documents\Putovanja\PUTOPISI\TURSKA\3\Slike\10.jpg
Punog trbuha na krstarenju Bosporom // Foto: Zoran Bijač
C:\Users\Administrator\Documents\Documents\Putovanja\PUTOPISI\TURSKA\3\Slike\11.jpg
Jedna je to od nezaobilaznih aktivnosti u Istanbulu // Foto: Zoran Bijač

Netom prije putovanja u Koprivnici sam kupila drvene sandale na petu. Drugi dan nošenja u Turskoj, jedna je peta, možda potaknuta mojim prekomjernim konzumiranjem rahatlokuma, usred ulice – pukla. Stoga smo nakratko skočili natrag u hotel kako bih se prezula u ravne natikače. 

Mama je u autobusu na putu za vidikovac na Zlatni rog ponovno spavala. Zlatni rog je rukavac koji razdvaja stari i moderni dio Istanbula, a do view pointa uspeli smo se žičarom. Imali smo tako vrlo živopisan pogled na grad, pritom i na most Galata. Po ponovnom spuštanju, tata je pojeo kebab u jednoj od uličnih prčvarnica, a usputno šećući, nasmijao nas je natpis „Turkish Viagra“ smješten ispod rahatlokuma za prodaju. Sasvim simpatičan način za privući kupce, zar ne?

C:\Users\Administrator\Documents\Documents\Putovanja\PUTOPISI\TURSKA\3\Slike\13.jpg
Pogled na Istanbul sa Zlatnog roga // Foto: Lea Bijač
C:\Users\Administrator\Documents\Documents\Putovanja\PUTOPISI\TURSKA\3\Slike\14.jpg
U jednoj od uličnih kebabdžinica // Foto: Lea Bijač

Da kraj nas nije sjedio par, bilo je to na prvu vidljivo, radikalnih muslimana, let od Istanbula do Kayserija Turkish Airlinesom odradili bismo rutinski. Kako su cijelo vrijeme hipnotizirano gledali u pod i molili, nije nam bilo svejedno. Odahnuli smo stoga kad smo sigurno i sretno sletjeli na naše odredište. Kayseri je grad u središnjoj Turskoj, a ujedno i središte pokrajine Kapadokije, za koju ste, vjerujem, svi vi čuli i vidjeli njoj pripadajuće fotografije bezbrojnih balona na vrući zrak kako se izdižu iznad čudnovatih stijena. Prema planu putovanja, za Kapadokiju smo predvidjeli tri dana.

U Kayseriju smo iznajmili Renault registarskih tablica TR 38 YZ 643 koji je našim prijevoznim sredstvom ostao do kraja putovanja po Turskoj, a kojim je cijelo vrijeme spretno upravljao tata. I sam podsjećajući strance na Turčina, u više su ga navrata, uz paralelno stajanje automobilom s našim i spuštanje prozora, pitali za potreban smjer. Mama je to smatrala osobito smiješnim. Još je možda smješnije to što je uvijek znao točan odgovor, iako je i sam boravio u Turskoj prvi puta. Još je kod kuće temeljito savladao cijelu zemljopisnu i cestovnu kartu.

Putujući prema gradiću Göremeu u srcu Kapadokije gdje smo rezervirali smještaj (pričekajte još trenutak da saznate kakav), usput smo prema željama stajali i uživali u pejzažu što su ga tvorili cvijeće i pozadinski vulkan Erciyes Dağı, a za, nadali smo se, dobru fotografiju, pozirali smo i nasred ceste s dvije trake u jednom smjeru prepune jurećih auta i kamiona. Uz pokoji: „Trub, trub!” bili smo zadovoljni obavljenim. Sam je promet, inače, prilično čist i uredan. 

C:\Users\Administrator\Documents\Documents\Putovanja\PUTOPISI\TURSKA\3\Slike\15.jpg
Put od Kayserija do Göremea pun je živopisnih prizora // Foto: Zoran Bijač
C:\Users\Administrator\Documents\Documents\Putovanja\PUTOPISI\TURSKA\3\Slike\16.jpg
Poziranje nasred ceste // Foto: Zoran Bijač

Putopis by Lea Bijač

Pratite nas na društvenim mrežama!