Šuma u Prigorskoj ulici nije vaše osobno odlagalište otpada!

I dok nas, s jedne strane, priroda hrani, mi ju, svojim nemarnim odnosom, polako, ali sigurno “trujemo“ i uništavamo, ne razmišljajući da smo ju samo privremeno posudili te ju jednog dana trebamo predati nekim budućim generacijama. Na sreću, iz godine u godinu sve je više onih koji, svjesni štetnosti, otpad odvajaju i odlažu u posebne kontejnere ili odvoze u centre za reciklažu.
Nevjerojatno je da unatoč organiziranom odvozu otpada, građani bacaju smeće u šumu i u prirodu, u kojoj i sami borave. S problemom divljih deponija smeća po šumama godinama se bore mnogi gradovi, općine i županije.
Svakoga dana, nesavjesni građani, besramno iz dana u dan gomilaju hrpetine smeća (otpada) u blizini šuma, a upravo je jutros zabilježen slučaj kod starijeg gospodina koji je ne razmišljajući dovezao smeće u šumu koja se nalazi u Prigorskoj ulici te pobjegao nakon što je umalo ulovljen na djelu. Kada bi pitali te ljude zašto to rade, vjerujem da bi odgovor bio “pa svi to rade”. Pa kad svi to rade zašto moraš i ti, čovječe mali, zašto?

“U toliko godina koliko imaš nisi sakupio dovoljno pameti da raspoznaješ što je dobro, a što nije, što je moralno, a što nije, što normalan svijet radi, a čime se nenormalan bavi! Šuma u Prigorskoj ulici nije vaše osobno odlagalište otpada!”- poruka je našeg sugrađanina na Facebooku s kojom se u potpunosti slažemo

Kad smo već kod otpada, od 1950. godine proizvodnja plastike konstantno raste po prosječnoj stopi od 9 posto godišnje, pa je tako primjerice 2011. svjetska proizvodnja plastike dosegnula vrtoglavih 280 milijuna tona. Prema nekim procjenama samo u Europi godišnje nastaje 25 milijuna tona samo plastičnog otpada, od čega se reciklira tek 30 posto. Na udaru nerecikliranog plastičnog otpada, koji se razgrađuje stoljećima, su i voda i hrana, koje mogu postati opasne po zdravlje. Pogotovo ako ga bacamo u šume. Šume koje su praktički životna zajednica drveća, grmlja i životinja. Šume koje su doslovno ekološke tvornice, neophodan i sastavni dio naše Zemlje, najveći prirodni resurs, ključan za održavanje života! Nije li nam u cilju da sačuvamo te šume?

Ne možemo ništa drugo, nego zapitati se tko su ti ljudi koji imaju poriv bacati otpad u prirodu, u šumu? Mogu odložiti otpad u kontejner, mogu ga odvesti direktno na deponij ili pozvati Čistoću da to učini. Ne, oni ukrcaju smeće u vozilo, odvezu ga u šumu i tamo ga iskrenu. Jedino što zaslužuju je dobra i poštena – kazna. Pa prihod od takve kazne uložiti u čišćenje te iste šume.

šv/radiokrizevci.hr

Foto: L.N

Pratite nas na društvenim mrežama!