Tradicionalni uskrsni običaji ljudi iz primorskih krajeva

Naišli smo na zanimljiv članak koji ćemo u nastavku podijeliti s vama.
Iako započinje uvijek nekako s buđenjem, pupanjem i cvatnjom prirode oko nas, pa se tako podudara s poganskim običajima, zapravo se niti nakon 2000 godina koliko je prošlo od Isusova razapeća nije na racionalnoj razini čovjekove svijesti razriješio misterij Uskrsnuća Kristova.

Racionalnost možemo ostaviti za znanstvenike i “pismoznance”, a za “duhom siromašne i malene” ostalo je čudo koje se slavi – na proljeće. Nakon što duge i hladne zime prođu zajedno sa svim pokladama i ludorijama ovog svijeta započinju pripreme za najveći, kako to crkveni oci vole zvati Uskrs – vjerski blagdan. Sve, dakle, kako u cijeloj Hrvatskoj, pa tako i u Istri i u Dalmaciji, te u Dubrovniku započinje Korizmom.

U dane Svetog trodnevlja, tj. od četvrtka do subote, redovito se nisu obavljali težački poslovi na polju. U te dane ne zvone crkvena zvona. U Dalmaciji je običaj da se na Veliki četvrtak vezuju crkvena zvona. Dječaci drvenim škegrtaljkama označuju vrijeme jutarnje, podnevne i večernje molitve Anđeo gospodnji te vrijeme početka crkvenih slavlja. Na Veliki petak u 11 h bila je šibarina. Svako dijete je imalo našaranu šibu. Kršćanski sadržaj tom je običaju pridodan u Dalmaciji, gdje se na Veliki četvrtak, a negdje u sve dane Svetog trodnevlja udara šibama po crkvenim klupama tako dugo dok se ne izlome šibe, a čin se naziva “tući barabana” pa naziv podsjeća na Barabu, sudionika Isusova procesa pred rimskim upraviteljem Poncijem Pilatom. Šibe su bile od trsa iz starog vinograda ili od grana masline ili gloga.U Labinštini na Veliki četvrtak, za večeru se jelo zelje (kupus), jer se vjerovalo da je na posljednjoj večeri Isus s učenicima isto večerao. Zato se ovaj dan još nazivao zeljavi četvrtak.

Izvor: morski.hr
Foto: