Trideset i peta godišnjica nuklearne katastrofe u Černobilu

Prije trideset i pet godina, 26. travnja 1986. godine, došlo je do eksplozije na 4. reaktoru Černobilske nuklearne elektrane. Velike količine radioaktivnih čestica uzdigle su se na visinu od 1500 metara, і nošene vjetrom, krenule su prema Skandinaviji, zatim središnjoj i jugoistočnoj Europi. Peti dan nakon eksplozije, čestice su došle i do teritorija Hrvatske o čemu je prvi izvijestio Omladinski radio. Hrabra zagrebačka znanstvenica Alica Bauman danima je javnost informirala o posljedicama katastrofe dok su službene vlasti šutjele o tome.

Trideset i pet godina nakon černobilske katastrofe, ljudi postavljaju svijeće i cvijeće na spomen obilježje, posvećeno vatrogascima i radnicima koji su umrli nakon nuklearne katastrofe u Černobilu, tijekom noćne službe u Slavutiču, gradu na sjeveru Ukrajine, izgrađenom za evakuirano osoblje nuklearne elektrane Černobil nakon katastrofe 1986. godine koja se dogodila u blizini grada Pripjata.

Pripjat je ostao zamrznut u vremenu te najgore svjetske nuklearne katastrofe 1986. U Pripjatu, gradu duhova kilometrima udaljenom od pogona u Černobilu, sobe u sablasnim stambenim blokovima pune su ostavljenih stvari bivših stanovnika.

Ukrajinske vlasti kažu da život za ljude možda neće biti siguran u području Černobila još 24.000 godina. U međuvremenu je to područje postalo utočište divljih životinja s losovima i jelenima koji lutaju obližnjim šumama.

Stotine tisuća ljudi je napustilo domove

Deseci sela i gradova, nekad naseljeni stotinama tisuća ljudi, napušteni su nakon katastrofe, no unatoč opasnosti od zračenja na tom području živi više od stotinu starijih ljudi.

Oko 135.000 ljudi nakon katastrofe je evakuirano iz gradova Pripjata, Černobila i okolnih naselja u čijoj blizini se dogodila nesreća, a još tisuće ljudi bilo je kasnije izloženo radijaciji tijekom saniranja posljedica.

Sovjetske vlasti su priprijetile sovjetskim liječnicima da ne smiju oko zdravstvenih problema okolne populacije stvarati nepoželjnu propagandu protiv vlasti te su se zdravstvene posljedice ljudi u pravom smislu riječi počele rješavati tek nakon uspostavljanja ukrajinske neovisnosti.

Zaštita UNESCO-a i dolazak turista

Ukrajinske su vlasti nedavno zatražile službenu zaštitu UNESCO-a za to podučje u koje dolazi sve više turista. Pretprošle je godine to područje posjetio rekordni broj od 124.000 turista, uključujući 100.000 stranaca nakon emitiranja iznimno popularne televizijske serije o Černobilu 2019. godine.

Ukrajinski ministar kulture Oleksandar Tkačenko priljev turista iz zemlje i inozemstva opisao je kao dokaz važnosti Černobila “ne samo za Ukrajince, već i za čitavo čovječanstvo”. Rekao je kako da bi stjecanje statusa UNESCO-a moglo promovirati zabranjenu zonu kao “mjesto sjećanja” koje će biti upozorenje da se takva nuklearna katastrofa više ne ponovi. On je lani izrazio nadu da će status svjetske baštine povećati broj posjetitelja na milijun godišnje.

Ohrabrujući rezultati istraživanja učinaka zračenja

U časopisu Science prije nekoliko dana objavljeni su rezultati istraživanja u kojem su proučavani geni djece čiji su roditelji bili angažirani na poslovima raščišćavanja nakon nuklearne katastrofe koja se dogodila 26. travnja 1986.

Studija je pokazala kako učinak zračenja na tijelo roditelja nema utjecaja na djecu koju u budućnosti začnu.

Proučavali su rak štitnjače jer se zna da je nuklearna katastrofa izazvala oko 5000 slučajeva tog raka, od kojih je većina liječena i izliječena. Vlasti u vrijeme nesreće nisu spriječile prodaju kontaminiranog mlijeka u tom području i mnoga su ga djeca pila primajući velike doze radioaktivnog joda.

Utvrđeno je kako nema razlike između raka štitnjače uzrokovanog zračenjem iz Černobila i drugih karcinoma štitnjače. Stoga nema “demonskog” raka iz Černobila koji se ne može liječiti – liječi se kao i svi drugi slučajevi”, rekla je autorica studije.

IZVOR: HRT.HR, Fotografije: pixabay.com

Pratite nas na društvenim mrežama!