Obilježena 350. godišnjica smrti Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana

U ime zamjenice gradonačelnika Jelene Pavičić Vukičević, pročelnik Gradskog ureda za obrazovanje Ivica Lovrić položio je vijenac i zapalio svijeću na bistu Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana u katedrali.

„Zrinski i Frankopan ponos su nacije, a njihova herojska smrt simbolizira kulturnu samosvijest dvojice hrvatskih velikana i mučenika, koji su žrtvovali svoje živote suprotstavljajući se neprihvatljivom. Njihovi ostaci pokopani su u kripti iza Glavnog oltara zagrebačke katedrale ”, rekao je Grad Zagreb.

Hrvatska pošta i Hrvatska pošta Mostar objavile su zajedničku prigodnu marku povodom 350. godišnjice smrti Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana.

Motiv na prigodnom bloku s dvije marke je slika Otona Ivekovića Oproštaj od Zrinskog iz Katarine, a autor izdanja je Sabina Rešić, akademska slikarica i dizajnerica iz Zagreba. Zajedničko izdanje realizirano je u suradnji s Hrvatskim povijesnim muzejom.

U četvrtak, 30. travnja 1671. godine, u Wiener Neustadtu su javno pogubljeni bivši hrvatski ban grof Petar IV. Zrinski (rođen 1621.) i njegov šogor grof Fran Krsto Frankopan (rođen 1643.).

Mač krvnika tog proljetnog jutra surovo je okončao život dvoje predstavnika najistaknutijih i najutjecajnijih plemićkih obitelji Kraljevine Hrvatske, koji su se usudili pobuniti protiv cara i kralja Leopolda I Habsburškog. Učinili su to jer su smatrali da ovaj vladar zanemaruje svoje obveze kralja Ugarske i Hrvatske i da je njihova moralna obveza pronaći bolje rješenje za očuvanje cjelovitosti Kraljevine, čak i ako je riječ o prekidu s Bečem i pristanku na pomoć Francuski kralj Luj XIV. i osmanski sultan Mehmed IV., smrtni neprijatelji kuće Habsburg.

Iako je izbor te dinastije 1527. u Cetingradu za novu vladajuću kuću na hrvatskom prijestolju bio izraz slobodne volje tadašnje političke elite, bilo je to, prije najezde osmanskih osvajača, još uvijek prvenstveno pragmatično rješenje za spas Kraljevstvo. No, od tada se, unatoč habsburškom skrbništvu, Hrvatska svela na “ostatak ostataka”, a politička ravnoteža između austrijskog i mađarsko-hrvatskog dijela Habsburške monarhije sve je više narušena. Poslovična kap koja je prelila čašu pojavila se 1664. godine kada je car Leopold I. nakon uspješne vojne kampanje i velike pobjede sklopio „sramotni“ varšavski mir s Osmanlijama i ne pitajući mađarsku i hrvatsku političku elitu koja je mislila da je prilika za propušteno je oslobođenje.

Jezgra moćne tajne aristokratske oporbe koja se tada pojavila bio je hrvatski ban grof Nikola VII. Zrinski, njegov brat, grof Petar IV., Grof Fran Krsto Frankopan, mađarski palatin Ferenc Wesselenyi, visoki sudac Ferenc III. Nádasdy, grof Ferenc Bónis i grof Erazmo Tattenbach. Smrću Nikole VII. 1664. i Wesselenyi tri godine kasnije njihov je pokret, međutim, izgubio dvije ključne figure. Kad su u proljeće 1670. napokon započele ozbiljne pripreme za oružani ustanak, vladar je već znao za urotu i pozvao u Beč Petra IV. Zrinskog i Frana Krste Frankopana.

Iako je car Leopold I. često isticao „milost“ kao jednu od glavnih vrlina kuće Habsburg i razmišljao o tome u slučaju Zrinskih i Frankopana, na kraju milost nije uskraćena samo njima, već i njihovim obiteljima. Njihova golema imanja oduzeta su i podijeljena carevim pristašama. Pogubljenje Zrinskog i Frankopana pokazalo se samo uvertirom u bezobzirno ostvarenje daljnjih apsolutističkih težnji Habsburške kuće. Iako je uspio uništiti cvijet tadašnje hrvatske političke elite, Beč ipak nije uspio spriječiti sve veće političko sjećanje na Zrinskog i Frankopana, koji su postali simboli borbe za hrvatski suverenitet i otpora protiv habsburškog apsolutizma, posebno u 19. stoljeću.

Tekst u povodu izlaska novog prigodnog bloka pripremio je prof. dr. sc. Alexander Buczynski, znanstveni savjet

Izvor: Croatiaweek.com

Foto: Grad Zagreb

Pratite nas na društvenim mrežama!