Dogodilo se na današnji dan – 17. lipnja

Mumtaz Mahal, žena vladara Mogulskog carstva šaha Džahana I., 1631. godine umrla je pri porodu njihovog 14. djeteta, Gauhara Beguma. Prije smrti zamolila je supruga da joj izgradi mauzolej kakav svijet do tada nije vidio. Šah Džahan je obećao ispuniti njenu posljednju želju, a gradnja jedne od najpoznatijih svjetskih grobnica, Taj Mahala, počela je godinu dana poslije njezine smrti. Glavni mauzolej završen je 1648., dok su ostale zgrade i vrtovi dovršeni pet godina poslije. Taj Mahal obuhvaća graditeljske tradicije perzijske i rane mogulske arhitekture. Karakteristična inspiracija dolazi od uspješnih timuridskih i mogulskih građevina poput Timurove grobnice, Humajunove grobnice, grobnice Itmad-Ud-Daulah, te šah Džahanove džamije Jama Masjid. Taj Mahal nalazi se južno od gradskih zidina grada Agre. Gradnja je započeta zemljanim radovima koji su uključivali nasipanje terena i ravnanje površine. Građevinski materijal nabavljan je u većem dijelu Indije i Azije. Sveukupno je 28 različitih dragih i poludragih kamenja umetnuto u bijeli mramor. Radna snaga od 20.000 ljudi angažirana je iz cijele sjeverne Indije. Mauzolej izgrađen prema strogom simetrijskom redu smatra se najprepoznatljivijim arhitektonskim simbolom Indije kojeg tamošnje stanovištvo zove Srcem Indije, a u svijetu je osim po ljepoti poznat i po romantičnoj priči koja stoji iza njegovog nastanka. Šah Džahan osobno je opisao Taj Mahal ovim riječima:

“Treba li krivnja tražiti utočište ovdje,
Kao isprika, postaje čista od grijeha.
Treba li grešnik poći do ovog zdanja,
Njegovi grijesi biti će zaboravljeni.
Prizor ovog zdanja stvara prizore tuge,
I sunce i mjesec suze lijevaju iz očiju.
Na ovom svijetu ovo zadnje je građeno,
Da time pokaže slavu svoga stvaraoca.”

Tijekom američke opsade Bostona u ratu za neovisnost 1775. godine odigrala se bitka kod Bunker Hilla, prema mnogima najkrvavija bitka tog rata. Oko 2.400 američkih pobunjenika predvodio je general Israel Putnam dok je general bojnik William Howe zapovijedao s oko 3.000 britanskih trupa. Po mnogim povjesničarima odlučujući trenutak bitke bila je zapovijed generala Putnama koji je svojim postrojbama rekao “ne pucajte dok im ne vidite boju o?iju”, što je naravno jako povećalo broj žrtava. Amerikanci su u noći prije bitke utvrdili svoje položaje na Breed’s Hillu i Bunker Hillu. Britanci su rano ujutro topovskom paljbom zasuli pobunjeničku ‘utvrdu’, ali bez većeg uspjeha. Do trenutka kada je uslijedio britanski napad Amerikanci su uspjeli ojačati svoje redove i podići dodatne zaklone na padinama. Prvi napad započeo je oko 15 sati, ali odbijen je uz velike gubitke kao i drugi. Tek u trećem napadu Britanci su uspjeli probiti obranu i to prvenstveno zato što je većina pobunjenika ostala bez municije, pa je uslijedila borba prsa o prsa. Pobunjenici su se oko 17 sati nakon kratkog okršaja uspješno povukli osiguranim putem, no artiljerija je napuštena. Bitka je tako završila britanskom pobjedom, ali plaćena je s više od 1.000 stradalih što je general Henry Cliton pozivajući se na Pira opisao rečenicom: “još nekoliko ovakvih pobjeda i britanska dominacija u Americi će završiti”.

Izvor: metro-portal.hr

Pratite nas na društvenim mrežama!