Homenova magija – otvorena izložba slika “Retrospektiva” Zorana Homena: 70 slika uz 70 godina života

U Likovnoj galeriji Gradskog muzeja Križevci otvorena je u četvrtak navečer retrospektivna izložba slika našeg poznatog slikara Zorana Homena uz njegovih 70 godina života. Iz obilja radova, kako je i sam autor kazao, teško je bilo odabrati njih 70-tak za ovu izložbu, jer svaka slika iz njegovog kista puno znači, priča priču, doživljaje i prenosi ih sa umjetnika na posjetitelje koji zastaju pred njima, gotovo bez daha gledajući kako mu je uspjelo tako vjerno prenijeti svoje zapažanje na platno. 

Koliko je zanimanje za Homenovo slikarstvo govori već i sama publika koja se sinoć okupila u atriju Likovne galerije, od Križevaca, Bjelovara gdje slikar vodi tečajeve za amatere, članovi Družbe braće Hrvatskoga zmaja čiji je član, Križevačkog likovnog kruga, gosti iz Slovenije i brojni građani. 

Uvodno se obratila i pozdravila sve prisutne ravnateljica Gradskog muzeja

Križevci Tea Hatadi, a zatim im je na dolasku zahvalio i sam autor Zoran Homen. O djelima autora govorio je Vjekoslav Prvčić . 

-”Sve što je Homen radio je ili nadprosječno ili vrhunski, od arheologije, glazbe i svega čime se bavio u životu. A njegov slikarski rad je nešto što fotografski aparat ne može proizvesti. Kod Homena je to magija i zato  toliki poklonici Homenovog djela stanu pred sliku iz koje zrači ta magija. O njegovom djelu govorili su veliki znalci I svi su ga ocjenjivali visokim ocjenama.  Govori to I njegova monografija. U zadnjoj fazi Zoran Homen je na pragu apstraktnog slikarstva” – kazao je Vjekoslav Prvčić.

U ime Grada Križevaca obratio se pročelnik Upravnog odjela za odgoj, obrazovanje, kulturu, sport, socijalnu skrb, nacionalne manjine I turizam Sandro Novosel koji je čestitao na ovoj izložbi I zahvalio na dosadašnjem radu I zalaganju Zoranu Homenu.  

Izložbu je otvorio vladika Križevačke eparhije Milan Stipić koji je kazao da

otkada postoji ljudska civilizacija, čovjek  se trudio ovjekovječiti trenutak 

ljepote, radosti I zajedništva ili trenutak nekog drugog bitnog događaja u životu.

-”Vi ste majstor u ovjekovječivanju tih  trenutaka bilo da se radi o osobi, događajima, prirodi, o trenutku koji se događa. Danas mali broj umjetnika slijedi vaš način stvaranja” – rekao je vladika Milan Stipić uz čestitke Zoranu Homenu na njegovom stvaralaštvu.

Predgovor u katalogu za izložbu napisao je Stanko Špoljarić I u njemu istakao:

Retrospektivnim  izložbama sabire se opus umjetnika, naglašavaju vrhunci, navode djela  visoke razine i ona likovne korektnosti, uz isticanje stvaralačkog kontinuiteta. A on kod Zorana Homena traje pola stoljeća.  Lijep podatak, a još je ljepše  kada se zna  da Homen  i danas punim  umjetničkim vitalitetom brani ljepotu u stalnom produbljivanju svog slikarskog svijeta. Ljepotu  kao pojam i izgled sadržajno  slojevit, s više lica. Izvanjsku koja izrasta, iako postoji više odvojaka, na prividno  jasnom  putu,    a onu unutarnju koja dokinućem strožih pravila, načinom    složenosti provede  nudi brojne rasplete. Homen je umjetnik koji marnost realistične izvedbe stavlja u prvi plan. Uz tu neospornu činjenicu, ide i druga. Realistična preciznost ima svoju dušu, svoje slojeve, s postojanjem opne, ali i jezgre, unutrašnju zbilju koja omogućava uvjerljivost epiderme u svim poglavljima i predmetnosti  njegovih tema.  Homen  fascinira majstorskom vještinom, minucioznošću u tvorbi oblika,  cjeline i detalja, te mu je stil definiran  hiperrealizmom, odnosno fotorealizmom. U osnovi  to je točno, ali nikako jednoznačno, jer je bogatije   u  ideji, ugođaju, u temperaturi zračenja, te nadilazi pomalo hladnu osnovnu odrednicu. Bliža  joj je pojmovnost metafizičkog,  jer u doživljaju slike napušta “okove” maksimalne dorađenosti te urasta u tkivo  uprisutnjenog realizma, s bitnim korakom  iznad doslovnosti, s nepretencioznim šarmom blage zagonetnosti, s dodirivanjem vizije i iluzije. 

Homen u nekoliko tematskih cjelina, mrtvoj prirodi, pejzažu, portretu, od lozinke  predloška  do  do oplođenja zamisli daje  slici tjelesnost svoga likovnog pristupa. U tragu vlastitog razumjevanja ljepote, u tragu klasične estetike forme  s obilježjima svoga slikarskog rukopisa. Sami nazivi nisu tek spretna dosjetka već biseri istine. “Prisjećanje”, “Zagonetna privlačnost”, “U ozračju starog sjaja”, “Bakin ormarić”, “Ususret suncu”, Prolaznost” . . .. Zaokupljen  je Homen složenošću slikarskog procesa no  ne ostavlja po strani znakovitost  ideja, sabranih u prisnosti poruke, nenametljivih u pratnji meditacije.       

Zaslužuje Homen “pohvalu ruci” (sintagmu preuzetu od H. Focilliona) kao itekako važnu ocjenu, no  s punim smislom tek u utkanosti   u  treptaj misaonog. Homen  u  fascinantnoj razradi svakog segmenta slike prizore oblikuje u reljefnosti dvodimenzionalnog, naglašenim volumenima dotjerane oblikovnosti, postojane u  svakom naboru  draperije, prostirki, svijeći, plohama pehara, vazama i čašama, nakitu,  satu,  glazbenim  instrumentima, kruhu, knjizi, cvijeću  (ruži i visibabi), vojničkoj opremi, staroj komodi, slikarskom priboru, od palete, kistova  do boja,  te različitim  plodinama, ubranim u voćnjacima i kamenjaru sjevera i juga, prvenstveno jabuka, te šljiva, bresaka, trešanja, smokava, maslina, krušaka i  šipaka. Impresivni repertoar predmeta isključuje bilo kakovu shematiku izvedbe, poradi  umjetnikovog  htjenja za  “unikatnim” tretiranjem  svakog materijala. Širok izbor slatkog voća pokazuje međusobne kako kolorističke  razlike, tako i mjene   teksture površine samog oplošja, slikanih u zaglađenoj blistavosti, tragovima vlažnosti,  sjaju svježine, ali i oronulosti učinjene vremenom. Ali i s drugom stranom čitanja, pa se  nakupina grupnog portreta trešanja ili šljiva doimlje perlama za ogrlicu, narukvicu, za vid dekorativnog ukrašavanja.  Na primjerima  korice voća vidi se Homenov interes za posebnost vrste svakog ploda,  sa svim nijansama boje i svjetla  za “botaničku”  strukturu,  još raznolikiju  kada se radi o  čvrstoj tvarnosti materijala. Homen je do savršenstva  doveo  vizualni karakter svakog od njih, sugerirajući i zvonkost pri udaru u metal, tup zvuk kod drveta, prozirnost stakla, mekoću u podatnosti tkanine, ali  i njenu ukručenost, krhkost keramike, mističnost omalenih slika u slici.    

Uz mrtve prirode, lirski nazvanim tihi život,  motiva “zaštićenim” interijerom, s osjećajem definiranog kadra, Homen je velik dio opusa posvetio  vedutama i krajoliku. S jedne strane Križevacima i okolici, a s druge prizorima uz more, ljetnom boravištu u Betini na otoku Murteru, odnosno rodnom kraju oca, Boki Kotorskoj.  

U posljednja dva desetljeća nastajao je i ciklus  “Kukuruzne stavice” u kojem  Homen  varira na poljima razveden  motiv   “ostatka” žitorodne sezone. A u Križevcima   za orijentire uzima župnu crkve sv. Ane ( za koju je naslikao postaje  pobožnosti Križnog puta) i crkvu sv. Križa. S određenom dokumentarnošću prikazuje sakralna zdanja, i djela grada izraslog oko njih, odabravši zanimljive rakurse u njihovoj atraktivnosti izgleda. Homen  je autor brojnih slika sakralne tematike, vezane za crkvene prostore.  Njihov izostanak na izložbi mogao bi se nadomjestiti  hodočašćem po crkvama i samostanima  od Hrvatske Kostajnice,  Virovitice,  Varaždina, Bjelovara, Virja, Molvi, na više  mjesta u  Zagrebu, Karlovcu, Krašiću, Šibeniku, Makarskoj, u nekoliko hercegovačkih župa, pa sve do katedrale  sv. Tripuna u Kotoru. A to nije sve.

Kada se odmaknuo  od grada Homen je stvarao djela poetskog realizma, prihvativši izazov prirode “kistom  zastajući”   na puteljcima, dravskim rukavcima, u gustim šumama ogoljelih grana, uz drvene ograde i potoke. A  potez postaje slobodniji, granice širina, dubine i visine otvorenije. SNo bilo kako bilo  Homen je ušao u krug afirmiranih hrvatskih pejzažista svih generacija koje krasi sraslost tradicije i ljepote, te  izmjena autograma s prirodom. Homen je zaljubljenik u čistoću zimskog pejzaža, u bjelinu snijega, u  izvorno plavetnilo neba, ponekad i zažarenih tonova u smiraju dana prosutih u  blagdanskoj prirodi, gotovo u svetosti tišine, u  vremenu njenog odmora. I kako piše Matoš  “s neba sipi zima”. 

Uz brojne portrete ističe se i Homenov autoportret. Ne kao konkretna slika već kao   umjetnički opus respektabilnih vrijednosti.  Svoj likovni credo, integriran u svojstvenu mu kulturu i znanja razvijao je talentom i  dosljednošću. I u vjetrometini izama  svoga vremena ostao je  svoj.

                                                                      Stanko  Špoljarić    

Izložba se može razgledati u Likovnoj galeriji do 3. srpnja svaki radni dan od 10 do 13 sati i od 18 do 20 sati, a subotom od 10 do 12 sati. Nedjeljom, blagdanom I praznikom zatvoreno. Ulaz je besplatan. 

ji/radiokrizevci.hr  

Pratite nas na društvenim mrežama!