[PUTOPIS BY LEA BIJAČ] AUSTRALIJA Singapur (1)

A kao Aboridžin. B kao bumerang. E kao emu. K kao klokan. N kao Nicole Kidman. U kao Uluru. S kao Sydney.

A kao Australija. Opjevana i sanjana. 

Glavni grad Australije je Canberra, a kontinent, inače najmanji, najravniji i najsuši naseljeni, sastoji se od šest saveznih država. To su Western Australia, Northern Territory, South Australia, Queensland, New South Wales i Victoria. Australiju se kolokvijalno naziva Oz, a njezinog stanovnika Aussie. Samo nešto više od 23 milijuna Aussieja naseljava cijeli kontinent i time Australija ima najmanju gustoću naseljenosti na cijelom svijetu (ovdje ne ubrajamo Antarktiku), pri čemu njih 80% živi uz obalu. Zato postoji 86 milijuna ovaca, pretežito merino vrste, od koje se dobiva svjetski cijenjena vuna. Obalni dio Oza proteže se na gotovo 50 tisuća kilometara, a najviši je njegov vrh 2228 metara visoki Mt Kosciuszko. Australci su ludi za sportom i procjenjuje se da više od njih šest milijuna pripada nekom od sportskih klubova. 

„Sve može, ali na Nicole Kidman ipak zaboravi“, smijuljeći mi je pripomenuo tata, već godinu dana prije, koliko smo to 45-dnevno australsko, uz još neke lokacije, putovanje samostalno organizirali i pripremali. Taj smo put u tim primili i još jedan bračni par obiteljskih prijatelja.  

Dalek je, možda nikad dalji, put bivao pred nama. Od Koprivnice do Zagreba pa preko Londona do Singapura. Kako je to jednostavno u par riječi napisati, a, sjećam se, činilo se kao da nikada nećemo stići na naše konačno odredište. Puno je, previše, etapa bilo između. U nekim trenucima više nisam ni znala gdje se nalazim, u glavi je sve bivalo konfuzno. Sve do slijetanja u Singapur, u kojem smo, prema pomno napravljenom itineraru, odlučili provesti nekoliko dana. 

Kako smo putovali tijekom naše zime, na sebi smo nosili debelu odjeću, što se pokazalo potpuno besmislenim kad smo se odmakli od aerodroma i napravili prve korake po tlu Singapura, glavnog grada istoimene otočne države, smještene daleko, daleko od Hrvatske, u Aziji, na jugu Malajskog poluotoka. Iako smo stigli navečer, još je uvijek bilo nepodnošljivo vruće i sparno. U našoj smo hotelskoj sobi stoga odmah uskočili pod tuš, uljetili se i podzemnom se željeznicom transportirali do centra grada, paradoksalno, božićno i novogodišnje ukrašenog. Ukrase i vanjsku temperaturu nikako nisam mogla nazivati kompatibilnima. 

Strašno bliješteće, prometno, prepuno ljudi, uličnih performera i ekskluzivnih trgovina (srećom, tada još nisam voljela šopingirati pa smo „uštedjeli“ singapurske dolare). Tako bih najkraće rečeno opisala viđeno i doživljeno. Relativno smo mirni kutak i prostor za sebe pronašli u jednom od uistinu, ali uistinu brojnih restorana, gdje smo naručili riblju platu, a našao se tamo i poneki jastog. Topila sam se, što od miline okusa, što od sparine. Tijekom večere zabavljala nas je prekrasna crnokosa trbušna plesačica, no, unatoč ljepoti i umijeću, s pločicama na trbuhu, nije bila nalik na one prave, salaste, egipatske. Nakon 10-minutnog performansa s malom je košarom hodala od stola do stola tražeći dobrovoljne priloge, a istu je praksu primjenjivala i u ostalim okolnim barovima i restoranima. 

Uz vremensku razliku od šest sati, ostali smo budni dokasna. Naviknuti na radna vremena naših hrvatskih trgovina, ostali smo pomalo šokirani onima u Singapuru – hranu, piće, odjeću, obuću, tehniku i nakit može se kupiti u bilo koje doba dana ili noći, pa čak i tada, oko tri sata ujutro.

C:\Users\Administrator\Documents\Documents\Putovanja\PUTOPISI\AUSTRALIJA\1\Slike\1.jpg

Bez rukava u božićno i novogodišnje ukrašenom centru Singapura // Foto: Zoran Bijač

C:\Users\Administrator\Documents\Documents\Putovanja\PUTOPISI\AUSTRALIJA\1\Slike\2.jpg

Samo jedna od brojnih uličnih performerica, okružena luksuznim trgovinama // Foto: Lea Bijač

C:\Users\Administrator\Documents\Documents\Putovanja\PUTOPISI\AUSTRALIJA\1\Slike\3.jpg

Za večeru – riblja plata // Foto: Privatna arhiva

C:\Users\Administrator\Documents\Documents\Putovanja\PUTOPISI\AUSTRALIJA\1\Slike\4.jpg

Malo mutna, ali ipak dovoljno jasna fotografija – trbušna plesačica u svakom je kafiću ili restoranu provodila 10-ak minuta i posljedično, naravno, tražila dobrovoljne donacije // Foto: Lea Bijač

C:\Users\Administrator\Documents\Documents\Putovanja\PUTOPISI\AUSTRALIJA\1\Slike\5.jpg

Zlatarnica u tri sata ujutro – otvorena! // Foto: Zoran Bijač

Sljedeći smo pak dan, uz puno ranije napravljenu rezervaciju, a što se pokazalo opravdanim jer je jedno od jela koje na ulicama Singapura možete oprobati i prženi, ljuti pačji jezik (što nismo željeli), svratili do velebnog hotela s pet zvjezdica, jednog od luksuznijih singapurskih, hotela Raffles, gdje smo i ručali. Najviše smo se radovali roštiljanoj guščjoj jetri o kojoj smo od dobrog nam prijatelja čuli puno lijepih riječi, a takva je i bila, pravljena na lokaciji malo dislociranoj u odnosu na nekoliko velikih prostorija švedskog stola. Bilo je tamo i kamenica, dimljenog lososa, škampi, jastoga, zapravo, svih ribljih i mesnih jela koje možete zamisliti, priloga, salata. Mene su ipak više od svega obradovale torte. Ukusnije nikad prije i nikad poslije nisam jela (mama, nemoj se ljutiti). Restoran, inače, funkcionira na all you can eat principu – plati se redovna cijena i za nju se može pojesti koliko, ovisno o afinitetima i kapacitetima, u želudac stane.

C:\Users\Administrator\Documents\Documents\Putovanja\PUTOPISI\AUSTRALIJA\1\Slike\6.jpg

Ulična ponuda – prženi, ljuti pačji jezik; nismo ga se usuđivala oprobati (cijena: 70-ak kuna) // Foto: Lea Bijač

C:\Users\Administrator\Documents\Documents\Putovanja\PUTOPISI\AUSTRALIJA\1\Slike\7.jpg

Hotel Raffles s pet zvjezdica – u njemu smo, uz prethodnu rezervaciju, obavili ručak // Foto: Lea Bijač

C:\Users\Administrator\Documents\Documents\Putovanja\PUTOPISI\AUSTRALIJA\1\Slike\7a.jpg

Predvorje Rafflesa // Foto: Privatna arhiva

C:\Users\Administrator\Documents\Documents\Putovanja\PUTOPISI\AUSTRALIJA\1\Slike\8.jpg

Švedski stol – u nekoliko velikih prostorija! // Foto: Zoran Bijač

C:\Users\Administrator\Documents\Documents\Putovanja\PUTOPISI\AUSTRALIJA\1\Slike\9.jpg

Punog trbuha na odlasku s djelatnikom velebnog hotela // Foto: Zoran Bijač

Nakon ručka provrtili smo se u Singapore Flyer-u, najvećem azijskom kotaču-vidikovcu s maksimalnom visinom od 165 metara, odakle smo imali savršen pogled na Marina Bay, već gotove, i one nebodere u nastajanju, a bilo ih je čudesno puno. Gotovo, dizalica na dizalici. Iako smo to znali i otprije, vrlo smo se brzo uvjerili da je grad-država Singapur jedna od razvijenijih država svijeta, a, zbog rapidnog razvitka, i azijski tigar. Bogatstvo Singapura temelji se na trgovini, lučkim djelatnostima (zbog strateški važnog položaja naziva ga se i azijskim Gibraltarom), bankarstvu, turizmu, uvozu jeftinih sirovina i izvozu industrijskih proizvoda. Raskoš samo takva. 

C:\Users\Administrator\Documents\Documents\Putovanja\PUTOPISI\AUSTRALIJA\1\Slike\10.jpg

Pogled na grad iz gigantskog Singapore Flyer-a (u jednu „kabinu“ stane i 20-ak ljudi) // Foto: Privatna arhiva

U Singapuru žive tri glavne etničke skupine – prevladavajući Kinezi, Indijci i Malajci. Iako su 15% stanovništva ateisti, štuju se razne vjere, od budizma, preko islama, do kršćanstva, a službeni su jezici engleski, malajski, mandarinski i tamilski. Unatoč mogućim predrasudama i stereotipima, Singapur je jedna od najčišćih, najurednijih i najzelenijih država koje smo ikada posjetili, ako ne i osvajačica zlatne medalje u tim kategorijama. Tamo je baš sve na svome mjestu i nemoguće je vidjeti, primjerice, plastične boce ili opuške bačene na cestu. Za to nema baš nikakve šanse, a pravila se pridržavaju i turisti, u strahu da ih se zbog namjernog ili nenamjernog zagađenja bilo koje vrste naplati pozamašna kazna, a kaznu je, navodno, moguće zaraditi i ako se, u javnom wc-u, za sobom – ne pusti voda. 

C:\Users\Administrator\Documents\Documents\Putovanja\PUTOPISI\AUSTRALIJA\1\Slike\11.jpg

Singapur kao jedna od najčišćih, najurednijih i najzelenijih svjetskih država // Foto: Lea Bijač

Ploveći turističkim brodom, nismo mogli a da ne zamijetimo kultni simbol Singapura, Merlion, mitsko biće s lavljom glavom i ribljim repom, iz čijih usta prska slap. Iako riječ Singapur znači grad lavova, lavova tamo nema, osim u zoološkom vrtu (prvom na svijetu koji radi samo noću) naziva Night Safari, a kroz koji se prolazi otvorenim vozilom kojim upravlja zaposlenik. Na stranu lavovi, ionako su, kad smo ih tamo vidjeli, spavali. Ne pretjerano oduševljeni noćnim safarijem, tamošnji najzanimljiviji događaj bilo nam je uranjanje nogu u „akvarij“ prepun, citiram, „doktor ribica“, koje su nam svojim sitnim ustima grickale mrtvu kožu s tabana. 

C:\Users\Administrator\Documents\Documents\Putovanja\PUTOPISI\AUSTRALIJA\1\Slike\12.jpg

Merlion, kultni simbol Singapura // Foto: Zoran Bijač

C:\Users\Administrator\Documents\Documents\Putovanja\PUTOPISI\AUSTRALIJA\1\Slike\13.jpg

Na ulazu u Night Safari, a koji nas se nije previše dojmio // Foto: Privatna arhiva

Otočna država Singapur sastoji se od 60-ak otoka, a mi smo odlučili posjetiti jedan od njih, imena Sentosa. Kako smo bili gladni i željni istočnjačkih okusa, u restorančiću smo naručili, tata ribu u umaku s rižom, ja škampe, a zajednički još jednu porciju noodlesa s povrćem u sweet & chilli umaku, koji je do dana današnjeg ostao moj najdraži umak i kojim kod kuće često zalijevam wok koji spravim. Iako smo dobili i vilice i žlice, željeli smo se potpuno uklopiti pa smo jeli štapićima – tata vrlo uspješno, a ja nešto manje uspješno, zapravo, samo za poziranje za sliku. Do danas nisam naučila baratati štapićima na zavidnoj razini, a svoj wok, kako se u Hrvatskoj ne trebam previše uklapati, jedem vilicom.

C:\Users\Administrator\Documents\Documents\Putovanja\PUTOPISI\AUSTRALIJA\1\Slike\15.jpg

Vedra dobrodošlica na singapurski otok Sentosa // Foto: Lea Bijač

C:\Users\Administrator\Documents\Documents\Putovanja\PUTOPISI\AUSTRALIJA\1\Slike\20.jpg

Još vedrija dobrodošlica na singapurski otok Sentosa // Foto: Lea Bijač

C:\Users\Administrator\Documents\Documents\Putovanja\PUTOPISI\AUSTRALIJA\1\Slike\16.jpg

Bespredmetno uživanje u istočnjačkim okusima, ali hranjenje sa štapićima – samo za sliku // Foto: Zoran Bijač

Sentosa je, kako navodi znak ispod kojeg me tata poslikao, najjužnija točka kontinentalne Azije. Kao takva, nudi lijepe, pješčane plaže uokvirene visokim palmama i čisto more. U Singapuru čak ni voda nije prljava.

C:\Users\Administrator\Documents\Documents\Putovanja\PUTOPISI\AUSTRALIJA\1\Slike\17.jpg

Sentosa je najjužnija točka kontinentalne Azije // Foto: Zoran Bijač

C:\Users\Administrator\Documents\Documents\Putovanja\PUTOPISI\AUSTRALIJA\1\Slike\18.jpg

Bajkovita pješčana plaža uokvirena visokim palmama // Foto: Zoran Bijač

C:\Users\Administrator\Documents\Documents\Putovanja\PUTOPISI\AUSTRALIJA\1\Slike\19.jpg

Za potrebe slikanja, na jednu se i sjelo // Foto: Zoran Bijač

Kad smo napuštali Sentosu, tatu je zaintrigirao čovjek s pitonom i njegova ponuda da ga i sam primi na sebe. Za razliku od mene, za njega je to bila ponuda koja se ne odbija. Sve do trenutka kad čovjek nije izvadio frulu i pitona naveo da „pleše“ po tatinom tijelu. „Od neugode sam ga, kad se migoljio u mojim rukama, skoro zbacio sa sebe, ali ipak sam se skulirao i zadržao ga gdje je i trebalo“, smije se i danas. Tatin je prijatelj za vrijeme njegove borbe s pitonom bivao toliko uzbuđen da je uludo držao kameru uperenu prema njima dvojici – zaboravio ju je, naime, u svoj toj strci i zbrci, pokrenuti.  

C:\Users\Administrator\Documents\Documents\Putovanja\PUTOPISI\AUSTRALIJA\1\Slike\21.jpg

Borba s plešućim pitonom // Foto: Lea Bijač

Pratite nas na društvenim mrežama!