Dogodilo se na današnji dan

Nakon turskog poraza u četverogodišnjem ratu, između Austrije, Mletačke Republike i Osmanskog carstva 1718. godine sklopljen je Požarevački mir. Od 1714. do 1716. Turci su uspješno vodili ratove protiv Venecije u Grčkoj i na Kreti. Venecija, napadnuta u Grčkoj i Dalmaciji od Turaka koji su htjeli osvetiti poraz u prošlome ratu, stupila je u savez s Austrijom, pa je carska vojska započela s vojnim operacijama u Srijemu pod zapovjedništvom Eugena Savojskog i na Banskoj krajini pod vodstvom Ivana Draškovića. Princ Eugen odnio je prvo sjajnu pobjedu kod Petrovaradina, a potom i kod Beograda, gdje se istaknuo i osobnim junaštvom. Nakon Draškovićevih uspjeha u porječju Sane i Vrbasa, te mletačkih u Dalmaciji, Turci su bili prisiljeni zatražiti mir. Za Austriju na čelu s Karlom III., Požarevački mir, koji je bio slika tadašnje vojne situacije u državi, bio je jedan od najvećih uspjeha – pod vlasti Habsburga našli su se sjeverna Bosna, Srbija, ostatak Srijema, Banat s Temišvarom i Vlaška do Alute. Dvije godine kasnije, zahvaljujući uspješnim pregovorima sa Španjolskom, Austrija je u zamjenu za Sardiniju dobila Siciliju, pa je tada njezin opseg bio najveći u povijesti, od Belgije na Atlantiku do Alute u Vlaškoj, te od Šleske do Sicilije. Sporazumom je i Imotska krajina, koju su Turci kontrolirali 224 godine, ponovno dobila Imotski i onakvu granicu posjeda kakvu Dalmacija prema Bosni i Hercegovini ima danas. No, kako je Karlo bio posljednji muški potomak habsburške dinastije, nastojao je osigurati svojoj kćeri Mariji Tereziji nasljedstvo na prijestolju. To je uredio kućnim statutom obitelji Habsburgovaca iz 1713. (Pragmatička sankcija). Važno je istaknuti kako su inicijativu za nju pokrenuli hrvatski staleži svojim zakonskim člankom iz 1712. U borbi za njeno priznanje koja je trajala više od dvadeset godina oslabila je vojna snaga Carstva, pa je Karlo, poslije ponovnog rata, 1739. morao s Turcima sklopiti mir u Beogradu, koji ga je većim dijelom lišio osvojenih područja stečenih mirom u Požarevcu.

Gradnja željeznice od Moskve do Nahotke kod Vladivostoka, poznate 9.300 kilometara duge Transsibirske željeznice (skraćeno Transsib), dovršena je 1904. godine. Transsibirska željeznica je mreža željezničkih pruga kroz Euroazijski kontinent koja spaja europski dio Rusije, glavne industrijske regije i prijestolnicu sa središnjim i istočnim krajevima, te Mongolijom, Kinom i Japanskim morem. Duljina glavnog pravca od Moskve do Vladivostoka iznosi 9 288,2 km, prolazi kroz osam vremenskih zona i najduža je željeznička pruga na svijetu. Službena izgradnja Transsiba započela je 31. svibnja 1891. nedaleko Vladivostoka. Toj prigodi je prisustvovao i mladi carević Nikolaj Aleksandrovič, budući car Nikolaj II.. Izgradnja je zapravo počela i ranije, početkom ožujka 1891. kada je započela gradnja dionice između Miassa i Čeljabinska. Pruga je u cijelosti bila spojena već 3. studenog 1901. kada su se radnici sa zapadne strane susreli s radnicima s istoka, no službeno prometovanje vlakova na cijeloj dionici u to vrijeme još nije postojalo. Vlakovi su punom dionicom od Petrograda do tihooceanskih luka krenuti tek 1903. Zanimljivost je da je u to vrijeme željeznica bila prekinuta kod Bajkalskog jezera, a vagoni su se ukrcavali na posebne trajekte i njima prevozili na drugu stranu. Cjelovita pruga između Petrograda i Vladivostoka bez prekida puštena je u promet 1904. godine, a već sljedeće 1905., Transsibirska je pruga spojena s europskim prugama i samim time prvi puta u povijesti bilo je moguće željeznicom putovati od obala Atlantika do Tihog ocena. Pruga je podijeljena u tri glavna pravca. Glavnim pravcem se drži Transsibirska linija, koja prolazi od Moskve do Vladivostoka kroz Nižnji Novgorod, Omsk, Krasnojarsk i Irkutsk. Oko 30% cijelog ruskog izvoza prolazi ovim putem. Drugi pravac je Transmandžurska linija, koja se podudara s Transsibirskom sve do mjesta Tarskaya, oko 1000 km istočno od Bajkalskog jezera. Odavde pruga dalje nastavlja jugoistočno prema Kini i završava u Pekingu. Treći pravac je Transmongolska linija koja se podudara s Transsibirskom do grada Ulan Ude na istočnoj obali Bajkalskog jezera. Od Ulan Ude, pruga nastavlja dalje prema glavnom mongolskom gradu Ulan Batoru, a svoj put završava kao i Transmandžurska linija u Pekingu.

imradiokrizevci.hr

Izvor: metro portal

Foto: pixabay

Pratite nas na društvenim mrežama!