KRIŽEVCI NA PRIJELAZU 19. U 20. STOLJEĆE – Crtice iz gradske prošlosti

Za Radio Križevci piše: Ozren Blagec, viši kustos Gradskog muzeja Križevci

Jedan od prijelomnih događaja križevačke povijesti bilo je ukidanje Križevačke županije, odnosno njeno pripajanje Bjelovarskoj županiji, 1886. godine. Time su Križevci nakon sedam stoljeća izgubili status županijskog središta, što se neminovno utjecalo na njihov razvitak. Ta se promjena odrazila na brojne segmente društvenog i gospodarskog razvoja grada, a činjenica da je 1870. pored Križevaca prošla željeznička pruga, koja je povezivala Budimpeštu s Rijekom, omogućila je ipak određeni prosperitet Križevaca, nažalost u manjoj mjeri nego što su to bilježili susjedni gradovi. Ponajprije je to vidljivo u rastu stanovništva. Tako je primjerice Bjelovar 1880. godine imao 3443 stanovnika, a Križevci 3655. Već na sljedećem popisu deset godina kasnije, Bjelovar s 4135 stanovnika prestiže Križevce koji imaju 4092 stanovnika, da bi 1900 dogurali do 4404 žitelja. Iste te godine Bjelovar ima 4889 stanovnika, Koprivnica 7074, a Varaždin 11494. Vrhunac Križevci dostižu na popisu 1910. kada grad broji 4886 stanovnika, što je s obzirom na 1880. rast za više od 30 %, no iz navedenih se brojeva može vidjeti da su susjedni gradovi napredovali puno brže od Križevaca.
Što se tiče urbanističkog razvoja tu su promjene ponajprije vidljive na južnom rubu nekadašnje križevačke utvrde. Nakon što su sredinom 19. stoljeća uklonjene gradske zidine, južno od središta donjeg grada razvio se Zrinjski trg. Nakon što je u pompoznoj svečanosti na njemu 1899. postavljen spomenik Antunu Nemčiću, rad tada mladog kipara Rudolfa Valdeca, trg dobiva današnji naziv Nemčićev trg. Imućne židovske obitelji s njegove istočen strane podižu dvije reprezentativne zgrade koje i danas spadaju među najljepše u gradu. Sjeverno od Nemčićeva trga gradi se nova zgrada pošte, danas Zagrebačka banka, a sjeverno od nje neposredno pred početak Prvoga svjetskog rata izrasta i danas najimpozantnija gradska javna građevina – Hrvatski dom, sagrađena na mjestu gdje se ranije nalazila zgrada Narodne čitaone. Od sakralnih objekata treba svakako spomenuti izgradnju sinagoge, koja je podignuta u samo četiri mjeseca, od sredine svibnja do sredine rujna 1895. Na mjestu nekadašnjeg jugozapadnog bastiona križevačkih gradskih zidina, na malenom trgu koji je nosio ime Marije Valerije, sestre cara Franje Josipa, podignuta je 1904. godine pravoslavna crkva sv. Save. Značajnu obnovu u godinama pred Prvi svjetski rat doživjela je i crkva Sv. Križa koja dobiva danas prepoznatljiv izgled. Nešto ranije, na inicijativu biskupa Drohobeczkog obnovljena je u neogotičkom stilu, pod paskom Hermana Bollea, i grkokatolička katedrala sa samostanom. Na krajnjem sjevernom rubu grada 1899. otvara se novo gradsko groblje na čijem se sjeverozapadnom dijelu, u području groblja rezerviranom za židove, podižu predivne arkade. Nekadašnje gradsko groblje, južno od crkve sv. Florijana, pretvoreno je u sajmište. U ovoj priči u urbanističkom razvoju Križevaca treba spomenuti i neostvareni projekt tadašnjeg gradonačelnika Stjepana Pompera koji je imao namjeru željeznički kolodvor i novo groblje u Gornjem gradu povezati tramvajskom prugom.
Što se gospodarstva tiče u Križevcima su i dalje prevladavali obrtnici kojih je bilo oko 250 u više od pedeset različitih struka. Najbrojniji su bili krojači, postolari, čizmari, stolari, kolari i lončari. Trgovaca je bilo tridesetak, uglavnom onih mješovitom robom, a vlasnici trgovina najčešće su bili Židovi. Bilo je i nekoliko manjih tvornica. U Križevcima su djelovale čak tri ciglane. Jadna je bila u vlasništvu grada, drugu su 1888. osnovala braća Grahor, dok je treća bila u posjedu Josipa Modeca, koji je uz nju imao i paromlin. Paromlin je postojao i na Kraljevskog gospodarskom i šumarskom učilištu, a imao ga je i Antun Katz, koji je također posjedovao i pivovaru, jedinu u županiji. Kada govorimo o paromlinu svakako moramo spomenuti i Hinka Schwartza koji je uz paromlin imao i tvornicu drvene robe i kefa. Nakon što je tvornica izgorjela u jednom od najvećih križevačkih požara 1899. godine, Schwartz je 1903. podigao novi mlin te osnovao tvrtku pod nazivom „Prvi križevački paromlin i paropila Hinko Švarc i sinovi“, koja je danas poznata kao „Mlinar“. U sklopu paromlina bili su i tuševi za potrebe radnika i njihovih obitelji, a nedjeljom su ih mogli koristiti svi građani Križevaca, pa je današnja Smičiklasova ulica, gdje se nalazio Schwarzov paromlin, nosila naziv Kupališna. Na kraju tu je bila i tiskara i knjigovežnica u vlasništvu Gustava Neuberga, koju nakon njegove smrti preuzima Vilko Schwarz, zadržavši ime prethodnog vlasnika.
U gradu su bile i tri novčarske institucije. Prva je 1872. osnovana Dionička štediona, kao ispostava Austro-ugarske banke. Njen prvi predsjednik bio je Aleksandar pl. Fodroczy, kasnije posljednji župan Križevačke županije, a početkom 20. st. Josip pl. Kiepach. Za njene je potrebe obnovljena lijepa jednokatnica u današnjoj Matoševoj ulici, u kojoj je sada smještena križevačka poslovnica Fine. Narodna štediona osnovana je 1898., a 1909. osnovana je i Hrvatska štediona d.d. čiji je prvi predsjednik bio nekadašnji ravnatelj Gospodarskog i šumarskog učilišta August Vichodil.
Kada govorimo o križevačkom gospodarstvu treba spomenuti i otvaranje Gradske munjare 1912. godine, čime je grad dobio električnu mrežu istosmjerne struje, koja je bila u upotrebi do Drugoga svjetskoga rata.
Velike su se promjene dogodile i na Kraljevskom gospodarskom i šumarskom učilištu. Još 80-ih godina 19. stoljeća na inicijativu Frana Kesterčaneka počelo se razmišljati o preseljenju šumarskog smjera u Zagreb. To je konačno i realizirano 1898. kada je pri Filozofskom fakultetu osnovana Šumarska akademija, čime se ukida šumarstvo na križevačkom Učilištu. Osim studenata Križevce su napustili i brojni profesori šumarske struke. Kao svojevrsna kompenzacija gospodarsko je učilište uzdignuto na rang više škole, te dobiva naziv Više gospodarsko učilište u Križevcima. Nažalost i ono je postojalo samo do 1919. kada se seli u Zagreb te se na njegovim temeljima rađa današnji Agronomski fakultet. Križevcima sve do 1960. ostaje samo srednja poljoprivredna škola…
Osim Gospodarskog i šumarskog učilišta u gradu su postojale niža i viša dječačka pučka škola, djevojačka pučka škola, ženska stručna škola i šegrtska škola. Za potrebe održavanja nastave podignuta je 1901. godine nova školska zgrada, danas OŠ Ljudevita Modeca, koja se u školskim izvještajima onoga vremena spominje kao „ures grada“. Zanimljivo je da se tada u križevačkim školama mogao slušati rimokatolički, grkokatolički, pravoslavni i židovski vjeronauk. Što se broja učenika tiče, 1905. godine dječačku školu polazilo je preko 300, djevojačku oko 230, žensku stručnu školu 50-ak, a šegrtsku školu između 180 i 190 učenika.
Posebno važan čimbenik u životu grada imala su brojna građanska društva. Najaktivnije među njima bilo je Pjevačko društvo Zvono, osnovano još 1864., čiji su članovi bili mnogi ugledni Križevčani. Pompozna proslava 40-e obljetnice Zvona, održana 1904., okupila je brojna pjevačka društva iz cijele Hrvatske, a dr. Fran Gundrum Oriovčanin napisao je za tu priliku i prigodnu knjigu u povijesti društva. Osim Zvona postojalo je još nekoliko pjevačkih društava: Plug, Slavulj (koje je okupljalo polaznike Gospodarskog i šumarskog učilišta), a 1899. osnovano je i Obrazovno-obrtno-radničko društvo Kalnik, koje je mahom okupljalo križevačke radnike i obrtnike. Upravo su ta društva bila središte društvenog života grada, jer su nekoliko puta godišnje organizirala zabave s plesom, priređivala koncerte te kazališne predstave. Ta su se događanja najčešće održavala u prostorima Narodne čitaone, ili u nekom od dva križevačka hotela. Kao mjesta okupljanja Križevčana, ali i njihovih gostiju, služile su i 52 krčme i 26 rakijašnica, koliko ih je 1900. bilo u gradu s 4404 stanovnika!
O križevačkim ćemo bludilištima, a bilo ih je nekoliko u gradu, pisati nekom drugom prilikom…
Osim što su rado pohodili zabave, krčme i rakijašnice, Križevčani su se bavili i sportom.
Prva podružnica Hrvatskog planinarskog društva izvan Zagreba osnovana je 1883. u Križevcima, a činilo ju je četiri člana. Predstojnikom je bio ravnatelj Gospodarskog i šumarskog učilišta August Vichodil. Podružnica ubrzo zamire, no zalaganjem dr. Frana Gundruma Oriovčanina obnovljena je 1900. Tih je godina dr. Gundrum bio i vrlo aktivni dopisnik časopisa Hrvatski planinar.
Hrvatski sokol u Križevcima osnovan je krajem 1904. na inicijativu sveprisutnog Gundruma, a djelovao je sve do početka Prvoga svjetskog rata, te od 1918. do 1929. Njegovi su se članovi uglavnom bavili gimnastikom, a zanimljivo je da su u rad društva, kao aktivne vježbačice, bile uključene i brojne križevačke djevojčice i djevojke, što je bila rijetkost početkom 20. stoljeća. U Križevce je rano stigao i nogomet, pa je tako 1909. odigrana i prva nogometna utakmica između lokalnog kluba „Velebit“ i „Viktorije“ iz Svetoga Ivana Zeline.
Iako su izgubili važnost kao političko središte, a gospodarski su se razvijali sporije od susjednih gradova, Križevci su na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće živjeli iznimno bogati društveni život. Izbijanjem Prvoga svjetskog rata, zabranjuje se rad svim križevačkim društvima, osim onima koje se bave humanitarnom djelatnošću, te će ponovno pokretanje njihove aktivnosti biti moguće tek nakon završetka rata, no to je već neka druga priča…
Izvor fotografija: Zbirka razglednica Gradskog muzeja Križevci

LITERATURA (za one koji žele znati malo više…):
Blagec, Ozren. “Hrvatski sokol u Križevcima: od obnove rada krajem 1918. do ukinuća 1929. godine” u: Cris, god. XXI., br. 1/2019. Križevci 2019., str. 59. – 84.
Bogdanović, Tomislav. “Križevački obrt, trgovina i tvornice od 1880. godine do kraja Prvoga svjetskog rata“ u: Cris, god. XIII., br. 1/2011. Križevci 2011., str. 260. – 283.
Bogdanović, Tomislav. Križevci u Prvome svjetskom ratu, Zagreb-Križevci 2018.
Domljan, Žarko. “Profana arhitektura”
u: Domljan, Žarko (ur.) Umjetnička topografija Hrvatske – Križevci: Grad i okolica, Zagreb, 1993., 103.-133.
Fischer, Miljenka. “Oblikovanje modernog grada” u: Domljan, Žarko (ur.) Umjetnička topografija Hrvatske – Križevci: Grad i okolica, Zagreb, 1993., 93-102.
Maruševski, Olga. “Križevci u 19. st.” u: Domljan, Žarko (ur.) Umjetnička topografija Hrvatske – Križevci: Grad i okolica, Zagreb, 1993., 51-72.
Kolar Dimitrijević, Mira. “Grad Križevci nakon ukidanja županijskog središta 1886. godine”, u: Cris, god. X., br. 1/2008. Križevci 2019., str. 18. – 27.
Vidačić, Kvirin. Topografično-poviestne crte slob. i kr. grada Križevaca, Križevci 1886., pretisak Križevci 1993.

Pratite nas na društvenim mrežama!