Intervju – Lino Červar: Doživljavali su nas luzerima i autsajderima, a došli smo do vrha

Lino Červar, trener koji je prije 20 godina s hrvatskom rukometnom reprezentacijom osvojio dva velika zlata – svjetsko i olimpijsko, predstavit će u četvrtak 5. veljače u velikoj dvorani Hrvatskoga doma svoju novu knjigu koja govori upravo o tim uspjesima. U razgovoru za Radio Križevci osvrnuo se na povijesne sportske trijumfe, poput osvajanja svjetskog i olimpijskog zlata, u Portugalu 2003. i Olimpijskim igrama u Ateni 2004., naglašavajući pritom važnost kreativnosti i mentalne snage nad sirovom fizičkom spremom. Govorio je o stalnom dokazivanju, uspjeh pripisuje snažnom zajedništvu i odricanju cijele momčadi. Otkrio nam je za koga je pisao knjigu i izrazio poštovanje prema malim sredinama poput Križevaca i njihovim gostoljubivim stanovnicima.

Transformacija reprezentacije: Od autsajdera do prvaka

Knjiga “Rukomet – put do vrha i tajne uspjeha” objavljena u povodu dvadesete godišnjice osvajanja hrvatskoga svjetskog i olimpijskog zlata, najvećih uspjeha koje je pod vašim vodstvom postigla hrvatska rukometna reprezentacija na tim velikim natjecanjima. Kakav je onda taj put do vrha i koja je tajna uspjeha?

Dobro je pitanje. To ću pokušati nekako sutra i objasniti u Križevcima. Da, to je puno rada, ali teško je zamisliti. Misle ljudi ponekad da je lako doći do vrha. Međutim, znate i sami, do vrha se može doći na dva načina: netko vas helikopterom može spusti na vrh ili ćete se do njega penjati uz veliku strminu boreći se na svakom centimetru. To je slikoviti prikaz, to penjanje gore uzbrdo je jako teško. Eto, tako se dolazi do vrha i rezultata. I druga stvar koja je još važna je kreativnost. To je bila reprezentacija luzera i autsajdera, kako su nas doživljavali. Bila je zadnja u Europi, deset godina prije toga loše plasirana i sad je odjednom u 18 mjeseci osvojila svjetsku krunu i olimpijsko zlato. To je stvarno podvig i zato dandanas kad se toga prisjećam, uvijek govorim da sam igračima zahvalan do kraja života. Bez njih se ništa ne može, general bez vojske nije ništa. Prema tome, bio je to jedan zajednički uspjeh, jedan podvig, najveći koji se može dogoditi u kolektivnim sportovima.

Napisali ste: ako nisam uzbuđen kada pomislim na svoj cilj, to znači da on nije pravi. Što je jednom treneru cilj i motivacija nakon osvojenog svjetskog i olimpijskog zlata? Što je vas motiviralo dalje?

Znate što, budući da sam ja ipak došao iz provincije, ja sam iz još mnogo manjeg mjesta nego što su Križevci i tamo sam počeo svoju karijeru. Danas da bi netko uspio mora imati neki poguranac, a ja sam svojim rukama, kako se ono kaže, gurao se u toj gomili ljudi. Svakome bi bila čast da vodi svoju državu, i uvijek sam želio pokazati da vrijedimo. To su mi i igrači rekli nakon prvog sastanka i prvog treninga koji sam imao s njima, da i oni žele pokazati svijetu da nešto vrijede. Tad su mediji pisali da ta generacija igrača nije perspektivna, da su agresivni, da mogu i istući trenera. A ja sam fizički slab i bojao sam se da ne bi i mene izmlatili. Naravno šalim se malo, ali to je bio jedan zajednički trud i odricanje. Jer da bi se postigao uspjeh, treba izaći iz zone komoditeta i platiti cijenu. Ma kako god bila velika, cijena je veća, uvijek je veća što su ti ambicije veće. To je bio moj život.

Filozofija rukometa i svrha pisanja

Karijeru ste ostvarili u sportu kao trener, no znam da ste inače nastavnik hrvatskog jezika. Čini mi se da ste radili i kao novinar. Dakle, pisanje vam nije strano. No, što vas je potaknulo na pisanje knjige?

Potaklo me je upravo to kako je moja reprezentacija ostavila i posijala sjeme jednog drugog rukometa, koji se ne temelji na sirovoj snazi, nego i na vještini. Oni su bili fantastična kombinacija mentalne snage i motoričke brzine. Oni nisu bili brzi samo zato što su bili brzi, nego zato što su brzo mislili. Posijali su sjeme jednog novog rukometa, a ja sam htio napisati što sam držao u sebi tih 50 godina koliko sam trener, da i drugi možda nešto uzmu od svega toga, moje iskustvo i tako dalje. Mislim da je to interesantno i da je knjiga zato posebna. Obično znanstvenici pišu knjigu, a ne piše je aktivan trener.

Kome je knjiga namijenjena? Niste je pisali samo kao priručnik za trenere. Je li i za širu čitalačku publiku?

E baš to ću pokušati objasniti križevačkoj publici. Ova je knjiga i za igrače i za trenere, i za uspješne ljude, i za poslovne ljude, i za roditelje i za djecu. Napisao sam knjigu koju sam želio pročitati, a i publici je vjerojatno zanimljiva jer je rasprodana, već imamo drugo izdanje. Nešto je tu što ljude golica, žele čitati o onome što i oni smatraju bitnim.

Gospodine Červar, hvala vam na razgovoru za Radio Križevci. Nadam se da smo motivirali publiku da nam se pridruži sutra na promociji vaše knjige.

Htio bih samo slušateljicama i slušateljima Radija Križevci reći da sam odmah pristao doći u Križevce kad me moja urednica, prije par mjeseci, pitala bih li došao. Ni sam ne znam gdje sam sve bio, ali uvijek rado dolazim u manja mjesta, sresti pozitivne i vesele ljude. Tako da sam baš ponosan i čast mi je doći među te vrijedne i gostoljubive ljude i s njima podijeliti svoje iskustvo.

Promociju organizira Rukometni klub KTC Križevci u suradnji sa Školskom knjigom. Uz autora Linu Červara, govorit će rukometaši Nikša Kaleb i Goran Šprem, obojica olimpijski pobjednici i svjetski prvaci. Predstavljanje će voditi urednica izdanja Melita Povalec.