Razgovor s prekrasnom križevačkom rukometašicom Robertom Pavliček

Roberta o sportu, karijeri i rezultatima…

Nakon što smo zadnji puta kontaktirali Robertu Pavliček, rukometašicu poniklu u ŽRK Radnik iz Križevaca, povodom Europskog sveučilišnog prvenstva koje se održalo u Poljskoj, a na kojem je Roberta nastupila u sastavu rukometne reprezentacije zagrebačkog Sveučilišta, kontaktirali smo ju opet – ovoga puta da nam dođe kao gošća u Sportsku emisiji Radija Križevci i da podijeli s nama dojmove iz Poljske, kao i s još jednog velikog natjecanja – Europskog sveučilišnog prvenstva rukometa na pijesku – u kojem se Roberta ove godine okušala po prvi puta.

Roberta, kako i kada ste se počeli baviti rukometom?

Bilo je to davno, prije 16 godina, kada je rukomet počela trenirati moja sestra pa je i mene povukla u dvoranu. Nakon kraćeg vremena, ona je od rukometa odustala, a ja sam nastavila loviti svoj sportski san na parketu.

Kako ste se odlučili za golmansku poziciju?

Bilo je to na jednom treningu u počecima mojih rukometnih dana kada nas je tadašnji trener Ivan Šimonek, zadužen za treniranje mlađih uzrasta, okupio na hrpu i pitao koja bi od nas željela biti golmanica. Sve smo iskazale volju i okušale se. Ispalo je da sam se ja na toj poziciji pronašla i postala jedno s golom. Od tada pa sve do danas igram tu poziciju i ona me čini zadovoljnom rukometašicom.

Čuli smo, Roberta, dojmove iz Poljske kada smo zadnji puta razgovarali. Podijelite s nama sada dojmove s recentnog natjecanja – Europskog sveučilišnog prvenstva u rukometu na pijesku gdje je reprezentacija Grada Zagreba osvojila i medalju – treće mjesto pred domaćom publikom.

Da, ispunile smo svoj zacrtani cilj – osvojiti medalju. Naravno, imperativ je uvijek zlato, ali obzirom da smo imali padova u koncentraciji što se odrazilo na rezultate utakmica, ovo je odličan rezultat, pogotovo za mene koja sam prvi puta nastupila na natjecanju u ovom sportu. Organizacija prvenstva je, jednako kao i u Poljskoj, bila odlična. Osim utakmica koje su bile na visokoj razini, sreću su nam pružale i stvari poput druženja s članicama ekipe, ali i ostalim djevojkama koje su došle u naš glavni grad nastupiti na natjecanju. Što se tiče nastupa pred domaćom publikom, to je poseban osjećaj. U Poljskoj je bilo posebno, ali ovo je intenzivniji doživljaj – biti jedno s mnoštvom ljudi iz publike koji se veseli svakom pogotku, obrani, pirueti domaće ekipe.

Kada smo se uhvatili rukometa na pijesku, Roberta, objasnite nama, našim čitateljima i slušateljima, kakva je razlika između rukometa u dvorani i rukometa na pijesku?

Razlike su bitne. U rukometu na pijesku igraju se dva seta po 10 minuta, a sudjeluju 4 igrača po principu 3+1. Ukoliko je rezultat u setovima izjednačen, izvode se dodatna razigravanja – takozvani šut-out, sličan rukometnoj kontri. Kao i u klasičnom rukometu, i u rukometu na pijesku, golman može zabiti pogodak – samo što takav pogodak onda vrijedi dva poena, kao i atraktivni pogodak igrača iz piruete, odnosno okreta. Što se tiče moje pozicije, svaki napad moje ekipe, ja idem van, a zamjenjuje me marker – dodatni igrač.

Roberta, što smatrate svojim najvećim uspjehom u sportu?

Svakako svoj zadnji nastup, nastup na Europskom sveučilišnom prvenstvu u rukometu na pijesku. Tu nam se osmjehnula medalja na domaćem terenu i to me jako obradovalo i učinilo ponosnom.

Za kraj razgovora, Roberta, kažite nam koji su Vaši planovi za budućnost? Planirate li se rukometom nastaviti baviti samo na sveučilišnoj razini ili postoji mogućnost vraćanja klupskoj karijeri, nakon godine dana pauze?

Postoje neki planovi i ponude, ali ne bih željela o tome dok neću biti sigurna što ću dalje, a to će biti uskoro.

Na kraju smo zahvalili Roberti na gostovanju, što nas je počastili svojom lijepom i simpatičnom pojavom, a što nam je još rekla, poslušajte u Sportskoj emisiji Radija Križevci koja je na redu u ponedjeljak u 13 sati i 30 minuta. (M.M)

Pratite nas na društvenim mrežama!